Zakasnjeli, slabi i ne baš pametni pokušaji opstrukcije inicijative za promjenu izbornog sustava referendumom pokazuju elementarnu nesposobnost trenutačne političke elite i njezinih medijskih trabanata. Ne samo da su nesposobni izvući zemlju iz krize koja traje već šest godina i ne vidi joj se kraj nego ne znaju zaštititi ni vlastite uske političke interese. Predstojeći je referendum očito golemi problem dijelu vodstava SDP-a i HDZ-a pa iznenađuje zašto u akciju nisu stupili ranije. Referendum je najavljen davno i imali su vremena smisliti bolju medijsku papicu i servirati javnosti na vrijeme „objašnjenja“ zašto ta inicijativa tobože ne valja. Međutim, ponašali su se kao u slučaju poplave. Razina nezadovoljstva birača je rasla, Inicijativa je tiho pripremala stvar, jesen je došla, a s njom i najavljeno prikupljanje potpisa. Kad su u svom dogmatskom drijemežu konačno razabrali da će vrlo vjerojatno inicijativa skupiti potpise i da je uspjela javnosti čvrsto argumentirati potrebu promjene izbornog sustava, uhvatila ih je panika. A ljudi u panici uobičajeno reagiraju loše, ishitreno i nepromišljeno.
Bilo je otužno gledati na HTV-u u emisiji Otvoreno posvećenoj referendumu SDP-HDZ blizance Bauka i Mlakara kako prave bauk i mlako muljaju oko referenduma ne znajući ni sami zašto su protiv i kako bi to upakirali. Neprirodna nova ljubav između Šeksa i Peđe Grbina, koji su se “outali” javnosti isti dan, samo je učvrstila javnost u uvjerenju da je to ista ekipa i da je referendum spasonosan.
Koji su osnovni elementi na brzinu sklepane strategije opstrukcije referenduma? Partije se najviše boje preferencijalnoga glasovanja, upravo onoga što Inicijativa ističe u prvi plan kada kaže „birati imenom i prezimenom“. To ne smiju javno reći, već bacaju fokus na nešto drugo. A to je tobožnji problem spuštanja izbornog praga sa pet na tri posto i zabrana predizbornog koaliranja. Kao pokušaj protuargumenta za novi prag iznose notornu laž da će spuštanje izbornog praga na tri posto dovesti do desetina malih strančica u Saboru što će stvoriti kaos i problematičnu političku trgovinu pri formiranju vlasti. Laž je dokazana jer su napravljene projekcije koje kažu da bi prema rezultatima prošlih izbora po predloženom sustavu u Saboru bilo manje stranaka nego što ih je ušlepano sada kroz velike predizborne koalicije, u kojima se ne zna koliko tko teži. Samo trenutačna HDZ-ova koalicija ima sedam stranaka i još bi mogla rasti, a može se očekivati i da će SDP-ova ići sličnim putem.
Predloženi prag je na razini europskog prosjeka i treba ga promatrati funkcionalno u kombinaciji sa znatno većim brojem potpisa potrebnih za kandidaturu stranke i onemogućavanje predizbornog koaliranja. U Sabor bi ušlo manje stranaka i točno bi se znalo koliki im je legitimitet pa se više ne bi mogla dogoditi sadašnja politička perverzija da HNS, koji ima između jedan i dva postotka potpore birača, danas upravlja s pola države i javnih sredstava. Eventualne koalicijske vlade sklapale bi se na temelju realnih rezultata, a ne trgovinom prije izbora naslijepo kao npr. najnovije s HSLS-om koji je istrgovao tri zastupnika. Tri tisuće potpisa potrebnih za kandidaturu stranke, za razliku od dosadašnjih 500, ipak ne može skupiti svaki redikul, pa ćemo napokon biti lišeni lakrdije od predizbornih predstavljanja, gdje su marginalci zauzimali 90 posto vremena pa se od šume nije moglo razabrati drvo, tj. programi ozbiljnih konkurenata. Mlakar prodaje plitki sofizam da se HDZ protivi zabrani predizbornog koaliranja jer je „protiv zabrane bilo čega“. Pa neka onda legalizira lake droge, prostituciju i vožnju kroz crveno. Evo, ako velikom liberalu smeta ta jedna riječ, reći ćemo da nije riječ o „zabrani“, nego da novi izborni sustav više „ne omogućava predizborne koalicije“.Nesposobnost domišljanja boljim argumentima prati i podcjenjivanje protivnika, o čemu svjedoče plitki pokušaji diskreditacije Željke Markić, koja tobože sve ovo gura i snižava prag kako bi se mogla uvući u Sabor. Ekipu koja je lani skupila gotovo 800 tisuća potpisa za prošli referendum i unatoč neviđenom pritisku nokautirala političku i medijsku oligarhiju, smiješno je podcjenjivati tvrdnjom da ne može učiniti ono što je mogao Blok Umirovljenici zajedno, trojica koje je ispregovarao Kosor ili ostalih 140 lumena u Saboru. Kao da je lakše prikupiti apsurdno mnogo potpisa za referendum i promijeniti Ustav nego se npr. ušemiti s HDZ-om i lagano ušetati u Sabor, ako bi joj samo to bilo važno. Mjerenje svega prema svojim sitnim šićarskim kriterijima i sistemu vrijednosti, pri čemu ne mogu vjerovati da netko može imati, ispravnu ili neispravnu, viziju koja nadilazi sitnu osobnu korist, i dovelo ih je u situaciju nokauta i prije nego što je prikupljanje potpisa započelo.
Iz tradicionalne kuhinje kroz medije je krenulo i spinovanje da oni koji podržavaju referendum rade kampanju za Josipovića, pa ispada da su, eto, Željka Markić i biskupi komunjare i Jugoslaveni, a Jandroković i Darinko Kosor posljednji branitelji hrvatstva i katoličanstva. Upravo HDZ politički suicidalnim svrstavanjem protiv referenduma, uz ovakvu tupavu propagandu, dovodi svoju predsjedničku kandidatkinju u bezizlaznu situaciju. Ako kaže da je za referendum ide protiv stranke koja ju je kandidirala. A ako se izjasni protiv referenduma gubi potencijal nečeg drugačijeg u odnosu na Josipovića koji je također protiv, istina ne eksplicitno kao njegov SDP, već više na liniji gongaškog muljanja, jer se svima sad odjednom pamet prosvijetlila pa izlaze sa svojim prijedlozima promjene izbornog sustava.
S jedne strane priče o referendumu leži golemo nezadovoljstvo sadašnjom političkom garniturom, akumulirano tijekom šest godina krize koja traje i za HDZ-ove i za SDP-ove vlasti, te iskristalizirana svijest da sadašnji izborni sustav potiče poslušništvo i bezličnost pa je sastav Sabora sve lošiji i sve više ovisan o partijskoj vrhuški, a ne o biračima. Čini se da to nezadovoljstvo uspijeva artikulirati ekipa koja već ima iskustvo pobjedničkog referenduma, tisuće volontera, potporu sindikata i Crkve, a pomalo joj se okreću i karijeristi iz medija koji razmišljaju dugoročno.
S druge strane, SDP i HDZ djeluju zbunjeno, a rastočeni su i iznutra. HSS i HSP-AS podržali su referendum, zamjenik predsjednika HDZ-a Prgomet javno se izjasnio za preferencijalno glasovanje, a i SDP ima svoje disidente, oličene u Piculi kojima preferencijalno glasovanje također odgovara. Izbušeni iznutra po tom pitanju, lansiraju panične muljaže preko Gonga i sve zahrđalije medijske mašinerije, te padaju u zagrljaj jedni drugima čime rade najbolju propagandu za referendum, gurajući vodu na mlin onima koji tvrde da su to dva krila iste partije.
Dirljivo je kako plaše javnost tezom da će promjena izbornog zakona destabilizirati sustav. Pa upravo to je najbolje. Jer ako je za njih stabilnost ovo što proživljavamo godinama, da je dijelu birača praktično onemogućeno glasovanje, da jedna četvrtina glasova propada radi visokog praga dok istovremeno nizak broj potpisa za kandidaturu puni kampanju marginalcima koji zagušuju medijski prostor pa i nema rasprave o programima, a na koncu mamutske predizborne koalicije dovode do toga da se ne trguje izvaganom robom, već se unaprijed i sve ubacuje u dvije velike vreće s puno mačaka, između kojih onda birači „izabiru“, takav sustav onda svakako treba prodrmati i uspostaviti pravila igre kakva postoje u većini europskih država. Ovo nije razvaljivanje vrata Sabora, već otvaranje prozora za njegovo provjetravanje. Ako referendum prođe, pored samog ishoda, a to su poštenija i demokratskija izborna pravila, veliki dobitak je i njegov tijek koji već izaziva potrese na političkoj sceni.
SDP-ovo i HDZ-ovo medijsko pješaštvo je pregaženo, sada su na potezu šefovi stranaka. Najrazboritije bi bilo da se dogovore i umjesto najavljivanog moratorija u Saboru s bratske dvije trećine ruku izravno u Ustav unesu izmjene izbornih pravila koje predlaže Inicijativa i time uštede troškove održavanja referenduma. Umjesto na poraz osuđenog opstruiranja, neka ih ova situacija potakne da se pripreme za novu stvarnost, nova pravila igre koja će ih natjerati da se malo više, s kvalitetnijim kadrovima i boljim programima, potrude ako žele pobjedu.
Da biste se uvjerili koliko je Željka Markić sotonizirana u hrvatskim medijima i koliko su ljudi zatrovani, upišite na bilo kojem portalu njezino ime. Dovoljno je samo ime i ništa više. Doživjet ćete toliko verbalnog nasilja i minusa da ne ćete povjerovati. Da biste se uvjerili koliko je sa svojim inicijativama prihvatljiva hrvatskom puku, pratite rezultate referenduma. Tada ćete shvatiti da su politika i mediji jedno a puk i Željka Markić nešto sasvim drugo.