Da su prikupljani potpisi za Vukovar kao grad od posebnog pijeteta, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ne bi konferenciju za novinare održao tri dana uoči isteka roka za prikupljanje potpisa već ranije i sa posve drugom svrhom – izvijestio bi nas da je inicijativa prikupila dovoljno potpisa. Ovako, unatoč i manipuliranju s vukovarskom žrtvom, Stožer je prisiljen uputiti posljednji vapaj “za Vukovar”.
Građani očito razumiju u kakvu ih se nekorektnost uvlači. Dok je EU promatrao naš odnos prema manjinama, mi smo ih grlili kao prijatelje, a sad kad smo postigli cilj trebali bismo im okrenuti leđa!? To ne može biti “za Vukovar”, kako aludiraju plakati s vodotornjem kao simbolom stradanja i natpisom “Vukovar Vas zove!”. Inicijativa sugerira da se potpisuje referendum za Vukovar, iako se pitanje o povećanju kriterija za ravnopravnu uporabu manjinskog jezika i pisma odnosi na čitavu Hrvatsku i na davno stečena prava.
I po argumentaciji potpisnika inicijative očito je da su dovedeni u zabludu da peticiju potpisuju za Vukovar, što je protivno i Kodeksu dobrih pravila za referendum Venecijanske komisije. Doduše, jednako kao i nepotrebna agresivna protukampanja pojedinih dužnosnika kao i opstrukcija nekih lokalnih vlasti. Vukovar kao izuzetno mjesto, još tako svježe i neopisive patnje i nepravde, treba biti mjesto na kojem se s posebnom obzirnošću grade odnosi većine i manjine. Ali, ne može Vukovar biti povod za diskriminiranje bilo koga i bilo gdje.
nije da građani ne bi potpisali ,nego je brojka potpisa koje treba skupiti zastrašujuće velika - 450 000 ?! i za prikupiti toliko potpisa treba imati ogromnu infrastrukturu diljem hrvatske koju pokretači referenduma jednostavno nemaju. za obitelj je infrastrukturu osigurala naša hrvatska čuvarica-crkva.ali crkva se utječe u svjetovni dio života samo kad narodu prijeti velika opasnost i ne može biti angažirana za svačije mušice. dakle pokretači referenduma trebali su prije negoli uopće krenu sa referendumskim pitanjem osigurati logistiku diljem hrvatske-što očito nisu.