Regulatorne agencije dijele plaće godinu dana nakon smjene

Dok se u javnosti neprestano raspravlja o povlasticama državnih dužnosnika, a oko zaposlenih u državnim i javnim službama steže remen, istodobno neke regulatorne agencije ugrađuju dodatne ‘privilegije’ u svoje pravilnike i zakone.

Primjerice, u tijeku je javna rasprava o dopunama i izmjenama Zakona o elektroničkim komunikacijama, a među ostalim, dopunjen je i članak koji upravo regulira (članak 9. st. 4.) prava članova Vijeća HAKOM-a – Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije. U njemu se kaže da “predsjednik, zamjenik i članovi Vijeća Agencije, nakon razrješenja s dužnosti iz stavka 1. točke 1.4.5. i 7. kao i nakon isteka razdoblja na koji su imenovani, sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ostvarivanja prava na mirovinu, imaju šest mjeseci od dana razrješenja s dužnosti pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti, a sljedećih šest mjeseci pravo na naknadu u visini 50 posto plaće”.

Dužnosnici uzor

I do sada su članovi Vijeća HAKOM-a imali svoje ‘privilegije’ regulirane Zakonom, a u novu verziju ubacili su dio o isteku mandata, po uzoru na državne dužnosnike. No, zanimljivi su i uvjeti razrješenja za nastavak isplate plaće. Dakle, članovi Vijeća HAKOM-a imaju pravo na primanje plaće godinu dana i ako sami zatraže razrješenje! Zatim, ako su u nemogućnosti urednog obavljanja dužnosti dulje od šest mjeseci neprekinuto, ako trajno izgube sposobnost obavljanja dužnosti, te ako ne ispune ciljeve i zadaće utvrđene godišnjim programom rada Agencije.

Posljednja odredba, iako je već ugrađena u postojeći Zakon o elektroničkim komunikacijama, posebno bode u oči jer, naime, članovi Vijeća HAKOM-a u biti i služe tomu da postave ciljeve i zadaće rada Agencije. Te bi zapravo ovo u prijevodu značilo da nisu ispunili vlastite ciljeve, zato su razriješeni, no svejedno imaju pravo godinu dana primati plaću.

I članovi Vijeća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja nakon isteka mandata imaju ista prava koja su uređena čl. 77 Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja koji je stupio na snagu 1. listopada 2010. No, suprotno HAKOM-u članovima Vijeća AZTN-a Zakon daje mogućnost da naknadu plaće nakon odlaska s dužnosti dobivaju najduže u razdoblju od godinu dana, i nakon isteka mandata, ali ako se radi o odlasku s dužnosti na vlastiti zahtjev – takvo pravo se gubi. Usto, argument AZTN-a jest i da članovima Vijeća, za razliku od koeficijenata državnih dužnosnika koji su utvrđeni zakonom, koeficijente određuje Vlada RH i u pravilu su niži od većine dužnosničkih. Primjerice, koeficijent predsjednice Vijeća niži je od koeficijenta državnih tajnika u bilo kojem ministarstvu, pravobranitelja za ravnopravnost spolova, djece… glavnog tržišnog inspektora ili čelnika drugih regulatornih tijela u RH. Također, članovima Vijeća nije, kao državnim dužnosnicima, zajamčena mogućnost povratka na prijašnje radno mjesto, kazuju iz AZTN-a.

Ministarstvo “krivo”

U HAKOM-u pak nisu bili toliko iscrpni već su lopticu prebacili na resorno ministarstvo, u ovom slučaju Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, jer oni proceduralno predlažu izmjene zakona iako je opće poznato da radne skupine sastavljene od svih ‘strana’ koje regulira zakon predlažu izmjene i dopune zakona. U HAKOM-u tvrde, učinjeno je to radi jačanja neovisnosti agencije. Hrvatska energetska regulatorna agencija također ima slične odredbe, a ono što  koriste kao opravdanje, neslužbeno doznajemo jest da se ne smiju, također prema zakonu, zaposliti u tvrtkama koje se bave upravo djelatnostima koje su prethodno regulirali. Točnije, i  hakomovci ne smiju u telekomunikacije i poštu, a petorica članova Vijeća HERA-e ne smiju se zaposliti u tvrtkama koje se bave energetikom. Stoga im je naknada plaće zapravo otpremnina dok ih se ili ne postavi na drugu funkciju ili pak doista ne pronađu posao.

Kada se radi o Agencijama u državi vlada nered, kazao nam je Siniša Kuhar, glavni tajnik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, te dodao kako agencije zapravo samostalno donose svoje pravilnike o radu te bi valjalo donijeti zakon koji i njih regulira jer imaju puno bolje statuse negoli zaposlenici u javnim i državnim službama ili ih smjestiti unutar postojećih zakona o javnim službama. To bi donijelo uštede državi, ali i pravednost u sustav.