Tri do četiri prve minute sinoćnje ''Turističke klase“ uobičajeno su privatizirane u korist glasa i stasa dugogodišnjeg urednika i voditelja Đure Tomljenovića koji godinama pobjeđuje u svojem ratu protiv osnovnih pravila TV zanata.
Ne samo da je njegov uvod predugačak, nego su ti njegovi kilometarski tekstovi pročitani na toliko svečan način da već poslije prve minute dobivamo dojam da ni sam autor ne zna o čemu priča. Ovaj neuništivi voditelj, u nemogućoj misiji da sebe učini poznatim, moguć je jedino na HRT-u, gdje je sve moguće. Sinoć je opet pročitao jednu od svojih krajnje nevjerojatnih uvodnih turističkih poslanica koje sve uspijevaju postići samo jedno: rastjerati naivce koji su zabunom počeli gledati Prvi program, a to bolje upućeni gledatelji ne bi učinili ni za živu glavu u vrijeme emitiranja ''Turističke klase“.
Oni koji su pobjegli od slučajnog susreta s ''Turističkom klasom“ propustili su odličnu, jer ne može sve biti loše, reportažu o nazadovanju Premanture koja više nema svoju banku, poštu, kiosk, a ni restorane koji su nekad radili i bili dobro posjećeni. Ni na jednu reportažu ne može biti ozbiljnijeg prigovora, ali bilo bi ih još kad vrijeme za njih ne bi pojele predugačke najave. Baš kad smo otrpjeli da se prije i poslije svake reportaže pojavljuje voditelj čiji je nastup toliko mlak i blijed da ga odmah zaboravljamo – eto njega opet na kraju emisije. Skinuo je kaput i drži ga pred sobom dok viri kroz neku ogradu i priča nešto odjavno.
To bi trebalo djelovati ležerno, ali ne zna se što je gore: činjenica da sve to ide iz naše pretplate ili pretpostavka da netko tu gnjavažu godinama ipak gleda.
Turističke klase je super emisija.! . . . . . . Autor i te kako zna što priča.!