Fidel Castro i Che Guevara odijevali su vojne odore kako bi pokazali svoju isposničku skromnost, bliskost s radnicima i seljacima te da marksistička revolucija “stalno teče”. Tito se, pak, ponašao kao da je treći po redu nasljednik britanske kraljice, koji je k tomu postao ovisnik o beskrajnim užicima u hrani, piću, skupoj odjeći i ispraznim dvorskim zabavama. Ono što se u građanskom društvu bez imalo dvojbi naziva nedostatkom ukusa i neprimjerenim pokazivanjem bogatstva i moći, Titu se oprašta jer je navodno bio “šmeker” i modni znalac.
Razlika u mentalitetu
Je li Tito šepurenjem u bijelim odijelima i nezaobilaznim prstenom pečatnjakom išao na živce Fidelu Castru s kojim nikada nije postigao blisko prijateljstvo? Dr. Darko Bekić smatra da razmirice između Tita i Castra imaju puno dublju podlogu od sukoba zbog odijevanja. Tito je na neki način izdao revoluciju jer je prodavao oružje diktatoru Batisti protiv kojega se Castro borio. No nije to jedini razlog zašto dvojica lidera nisu bili pretjerano bliski.
– Njihov odnos se može povezati i s mentalitetima jer je Tito bio stari revolucionar srednjoeuropskog kova. Imao je potrebu za socijalnom promocijom. Volio je nositi nakit, dok je Castro bio tipični latinoamerički revolucionar. Tito se nikada nije odricao osobnog luksuza. Castro i Che Guevara su bili trockisti i avanturisti, ističe Bekić, dodajući da je još Milovan Đilas u svojoj knjizi Nova klasa upozoravao na razmetanje u bogatstvu novostvorene revolucionarne kaste. Zapravo su se ponašali kao naši novopečeni tajkuni. U tom smislu se Titovo razmetanje “skupim igračkama” prije može usporediti sa Željkom Kerumom koji je držao Maybacha u izlogu nego sa asketskim životnim stilom Stipe Šuvara.
Povjesničar dr. Ivo Lučić ističe da je uvijek bilo sukoba ili neke vrste nadmetanja između komunističkih diktatora. Iznosi zanimljiv podatak da je Tito na revolucionarnim akademijama u Sovjetskom Savezu učio manire iz visokog društva kako bi se lakše infiltrirao među njih.
Film ispred svega
Otud i njegovo zavidno plesno umijeće, ali i drugi maniri zbog kojih se dobro snalazio na kraljevskim zabavama. Nedavno je na HTV-u prikazan dokumentarac „Cinema Komunisto“ u kojemu je osobni Titov kinooperater iznio nevjerojatan podatak da je on „sineastu i diktatoru“ prikazao čak 8801 film za 32 godine. Gruba računica pokazuje da je Tito godišnje u prosjeku gledao 275 filmova. Kada se zna da je Tito dobar dio godine putovao po bivšoj Jugoslaviji i inozemstvu, onda ispada da je u prosjeku gledao barem jedan film dnevno.
>>Saznajte gdje su ljetovali, a gdje se skrivali svjetski diktatori
Hagiografske budalaštine. Kome ovo treba?