Ujeku priprema izložbe o ‘60-ima u Muzeju za umjetnost i obrt, slavna fotografija Che Guevare Alberta Korde iz 1960., aktualizira se i daje novi pogled na neka stara, drugačije revolucionarna, vremena. Che Guevara, najpoznatiji gerilac i revolucionar u svijetu, zauvijek je zapamćen kao mlad, strastven i karizmatičan borac. Njegovo zanimanje, bez obzira na liječniku diplomu, jednostavno je revolucionar koji se bori protiv nepravde, mobilizirajući narod bez kojeg takve tektonske promjene režima ne bi bile moguće.
Današnjim mjerilima rušile bi mu se biste – bio je surov ratnik, šef vojnog suda koji je potpisivao presude za zarobljene oficire i tiranin u ophođenju s neistomišljenicima. Kao i Tito, pokazao je okrutnost u pobjedi, što je pomračilo njihove povijesne pozicije. Njegov najveći neprijatelj bile su Sjedinjene Američke Države, baš kao i Edwardu Snowdenu, modernom idolu mlade generacije, borcu protiv sustava kojeg je i sam proizvod. Iako je Snowden, infrastrukturni analitičar u CIA koji je s 29 godina odlučio svoj ekskluzivni pristup najtajnijim informacijama podijeliti sa svijetom, želio više transparentnosti i boljitak vlastite države, u SAD-u ga čeka optužnica prema Zakonu o špijunaži protiv koje gotovo da i nema obrane. Snowden nema Cheovu karizmu i izgleda kao prosječan student računarstva, ali on je revolucionar novog doba čiji simboli postaju laptop i ozbiljno lice, bez žučne retorike i cigare u ustima. Svim ratovima, skandalima i klaunovskim predsjednicima usprkos, Snowden je najviše narušio ugled SAD-a, doma i u svijetu.
Predao je povjerljive dokumente o masovnom kršenju prava na privatnost od strane Nacionalne sigurnosne agencije, temeljem sigurnosnim propisa usvojenih nakon terorističkih napada na SAD 2001. Dokumentacija na četiri njegova laptopa pokazala je da se baze NSA nalaze po čitavom svijetu, neselektivno presreću sve digitalne, radijske i analogne komunikacije, dajući vladama puni uvid u najprivatnije trenutke naših života. Reperkusije tog saznanja (jer pretpostavki je bilo i ranije) bile su velike. Snowden je znao kako će završiti i prihvatio je rizik ne želeći dijeliti odgovornost s bilo kime što je hrabrost dostojna arhetipskog revolucionara iz latinoameričkih prašuma. Ljudi vole zviždače (kao što vole i Robina Hooda), ali je zločinac za establišment koji postupno uspijeva u diskreditaciji zviždača tvrdeći da oni ugrožavaju nacionalnu sigurnost indirektno pomažući terorizam. Ključni argument i alibi vlada je da zahvaljujući njima i njihovim metodama nema ozbiljnijeg terorističkog napada na SAD nakon 11. rujna 2001., zanemarujući revolucije na Bliskom istoku, ratove, migranate... Saznati sve o svojim građanima ponašanje je tipično za diktature. Prokazati to, potaknuti novi diskurs, mijenjati načine monitoringa i uvesti nove mjere zaštite nedvojbeno je revolucionaran čin. Pogotovo tipičnog milenijalca, odraslog u sustavu koji za sebe tvrdi da je demokratski najrazvijeniji.
Dakle, usporedba između borca protiv sotonske globalističke nemani (Snowden) sa borcem u korist iste, pokazuje totalno nerazumijevanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.