Europski sud za ljudska prava presudio je u korist oca čije je mrtvorođeno dijete javna bolnica u Splitu tretirala kao klinički otpad, zbog čega otac i majka poslije nisu mogli saznati gdje je djetetovo posljednje počivalište. Sud u Strasbourgu naložio je da Hrvatska plati 12.300 eura odštete.
U kolovozu 2003. trudnica je u devetom mjesecu trudnoće rodila mrtvo dijete, a ona i njezin suprug nisu željeli preuzeti posmrtne ostatke, ostavljajući bolnici u Splitu da se nakon obdukcije pobrine i za ukop. U listopadu 2003. bolnica je bacila bebine posmrtne ostatke u smeće zajedno s kliničkim otpadom, piše u obrazloženju presude objavljenom danas na službenim web-stranicama Europskog suda za ljudska prava. Klinički otpad zatim je predan vanjskom poduzeću koje ima ugovor s bolnicom i posmrtni ostaci bebe odneseni su u zagrebački krematorij gdje su spaljeni.
Nedugo zatim, roditelji su pokušali doznati informacije o tome gdje je beba pokopana. Nisu uspjeli. U lipnju 2004. podigli su tužbu protiv bolnice tražeći odštetu za duševne boli prouzročene načinom na koji se bolnica riješila posmrtnih ostataka njihove mrtvorođene bebe.
U svibnju 2007. Županijski sud u Splitu presudio je da bebino tijelo nije smjelo biti odbačeno zajedno s kliničkim otpadom, ali da roditelji nemaju pravo na odštetu jer nijedna zakonska odredba ne obvezuje bolnicu da obavijesti roditelje o tome gdje je mrtvorođenče pokopano. Ta presuda potvrđena je na Vrhovnom sudu u studenom 2008., a žalba roditelja Ustavnom sudu odbačena je u veljači 2012. godine.
Istodobno, roditelji su podnijeli i kaznenu prijavu protiv bolnice kao pravne osobe te zaposlenika bolnice i vanjskog poduzeća, ali ta prijava je odbačena s obrazloženjem da su posmrtni ostaci tretirani u skladu sa zakonom i procedurama.
Roditelji su se obratili Europskom sudu za ljudska prava u srpnju 2012., tvrdeći da se davanjem usmenog zahtjeva bolnici da pokopa njihovu bebu nisu zapravo odrekli prava da znaju gdje se nalazi posljednje počivalište.
Sud u Strasbourgu zaključio je da odbacivanje tijela mrtvorođene bebe zajedno s kliničkim otpadom nije u skladu sa zakonom i predstavlja kršenje članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima (članak koji govori o pravu na poštovanje privatnog i obiteljskog života).
Sud u Strasbourgu ukazuje na obrazloženje presude Županijskog suda u Splitu u kojem se upozorava da procedura u ovakvim slučajevima nije koherentno propisana, što otvara pitanja o primjerenosti hrvatskih propisa.
Za prvi slučaj se ipak slažem s prvom presudom zato što su roditelji ipak trebali preuzeti tijelo ili ne tražiti odgovornost bolnice.A za drugi slučaj , bolje da šutim.