Baš kada se Bosna i Hercegovina počela ponovno probijati u fokus svjetskog zanimanja dogodila se Ukrajina. Prosvjedi i paljevine po županijskim središtima u BiH, neuređenost i problemi ove države bili su priča u svijetu jedva nekoliko dana. Puklo je u Ukrajini i slike iz BiH zajedno s njenim problemima brzo su izblijedjele. Za razliku od BiH, u Ukrajini se doista dogodila revolucija. Prosvjedi su bili dobro organizirani, imali su jasno artikulirane zahtjeve i što je najvažnije - masovnost.
Ukrajinci traže jasan put prema budućnosti, a još uvijek je neizvjesno hoće li zemlja krenuti prema Rusiji ili Europi. Površno gledano, slične su težnje i dvojbe i u BiH. Međutim, u BiH se prosvjedi prikazuju primarno kao socijalni. Pri tome se ignorira kako je bh. društvo višestruko podijeljeno, da su nacionalne, političke i druge razlike znatno jače od socijalnog nezadovoljstva koje bi građane moglo “ujediniti” na ulici. O strateškim pitanjima budućnosti zemlje, kakva će ona biti, gotovo se ni ne čuju prijedlozi. U takvoj situaciji Europa je iskoristila prvu prigodu da od BiH digne ruke. Predstavnici EU-a su prije desetak dana u središte nemirnog Sarajeva pred bh. političare došli sa zahtjevima koje ne mogu riješiti ni zemlje sa znatno višim stupnjem demokratske prakse i tradicije. Kad su pregovori propali, svu su krivnju svalili na domaće političare. I kada se činilo da je BiH (ponovno) ostavljena od svih, prvi susjed preuzeo je inicijativu, ponudio pomoć, možda i zadnju slamku spasa za “propalu državu”, kako BiH definiraju i ugledna međunarodna istraživanja. Hrvatska od EU-a traži potpuno novi pristup za BiH. U dokumentu službenog Zagreba, nazvanom “Promemorija BiH”, poslanom Bruxellesu, od EU se traži da za BiH osmisli poseban model koji bi se razlikovao od uobičajenog pristupnog procesa. Bit prijedloga je da se za proces integracije BiH u EU koristi pristup koji je “krojen prema bh. mjeri”. BiH bi se dodijelio status posebne zemlje kandidata. Dinamika i napredak integracije BiH u EU trebali bi se izravno vezivati uz dinamiku i razvoj njene interne, funkcionalne, političke i administrativne učinkovitosti. I nije to sve što Hrvatska poduzima kada je u pitanju spašavanje, za mnoge već otpisane BiH. Imam saznanja kako službeni Zagreb radi na još jednom važnom dokumentu, a riječ je zapravo o svojevrsnoj kombinaciji promemorije i drugih načela vezanih uz BiH, posebice za bh. Hrvate. U tom dokumentu bh. strane se pozivaju na dogovor o “nadogradnji Daytona” i novom Ustavu koji će uzeti u obzir realnost federalnog ustroja zemlje i legitimne interese konstitutivnih naroda. Posebno se skreće pozornost na neravnopravan položaj Hrvata, ali i izgradnju funkcionalne države, što bi trebalo biti u interesu svih u BiH. Koliko je konkretan hrvatski prijedlog najbolje pokazuje zaključak da bi uspješno usvajanje novog Ustava trebalo označiti kraj mandata međunarodnog visokog predstavnika (OHR), dobivanje statusa kandidata za članstvo u EU i početak pregovora “za europsku budućnost BiH”. Hrvatska predlaže i paket razvojne pomoći za BiH te službeno promoviranje BiH kao prioriteta Europske komisije u novom mandatu.
Ako ovaj dokument ugleda svjetlo dana, bit će riječ o najkonkretnijem planu za BiH do sada. I ne samo to. Dokumenti kreirani u Zagrebu zapravo “razotkrivaju” ono što hrvatska državna politika radi posljednjih godina, a osobito od ulaska u EU. Kao dobri susjed i Pantovčak i Banski dvori sve su činili kako bi pomogli BiH na njenom putu prema EU. Svakim potezom su pokazivali kako im je stalo do modernog uređenja, cjelovite BiH u kojoj su na odgovarajući način riješena sva, pa i nacionalna pitanja. Osobito pitanje bh. Hrvata za koje Hrvatska i po svom Ustavu mora skrbiti. Nažalost, dobronamjernost “službenog Zagreba” često je u BiH bila pretvarana u suprotnost. Iskreni napori da se pomogne susjedu dočekivani su optužbama za miješanje u unutarnje odnose. Štoviše, nezahvalni umjetnici prostačkim rječnikom vrijeđali su hrvatskog premijera zbog dolaska u Mostar. A on umjesto da ih posluša i “ide kući”, otišao je u Bruxelles pokušati pomoći susjedu u nevolji.
Tražiti za BiH bolja rješenja, nuditi konkretne i provodive planove. E, to je ono što, žargonski rečeno, razlikuje Europljane i Balkance. Ako BiH želi biti dio uljudbene obitelji, mora odbaciti umjetnike mržnje i stereotipe o “zlim susjedima” preko Save i Drine. U protivnom, kada jednog dana pokuca na vrata EU, mogli bismo čuti “marš kući”. Onoj dobro poznatoj kući sagrađenoj na “bačvi baruta” nemirnog Balkana.
>> BiH ide putem Argentine: Čekaju je bankrot i socijalni nemiri?
Ja jadniji panagirik ovoj drzavnoj garmituri nisam vidio od ovoga sto imamo pred sobom. Ne znam je li ikada ovaj "mislilac" krocio nogom u BH, zivi li u Hrvatskoj i je li mu maternji jezik hrvstski? Ako jeste, onda jednostavnim rijecnikom-laze o aktivnostima ovpga drzavnoga vrha, a pogotovo o njihovim namjerama. Ljudi koji na vanjsko politickom planu sve cine kako bi oslabili Hrvatsku, na unutarnjem planu razaraju samu bit nacionalnoga identiteta, po rijecima ovoga tipa jako zastupaju Hrvate u BH. Da nije tragicno bilo bi smijesno. Iz koje li je ovaj komunisticke rupetine naglo izmilio?