Još otakako su europski konkvistadori pokorili Južnu i srednju Ameriku mit o El Doradu jedna je od najvećih zagonetki koju areheolozi i povjesničari nastoje odgonetnuti. No za razliku od jednako slavne Atlantide ili skrivenog Atilina blaga, čini se da je ova misterija konačno razriješena.
Naime, novija istraživanja otkrila su kako legendarni \'\'zlatni grad\'\' nije bio mjesto već osoba i to vladar naroda Muisca koji je od 800 godine nastanjivao područje današnje centralne Kolumbije, piše BBC. Dok je za Europljane El Dorado predstavljao neutaživu glad za bogatstvom i zlatom, za domicilno stanovništvo ono nikad nije bilo mjesto već imućni vladar koji je bio toliko bogat da se svakog dana od glave do pete prekrivao zlatom. U njemu bi boravio cijelog dana da bi navečer zlatni pokrivač prao u jezeru te ga prinosio kao žrtvu bogovima.
Što je zanimljivije, taj podatak nije novootkrivena činjenica već povjesničarima dobro poznata pretpostavka koju je još 1636. godine u svojoj knjizi \'\'Konkvesta i otkrivanje novog kraljevstva Granade\'\' opisao Juan Rodriguez Freyle. Taj je španjolski istraživač do detalja predočio ustoličenje \'\'zlatnog\'\' vladara Muisca čija je inicijacija zavrašavala veslanjem do svetog jezera na kojem bi novi vladar ukrašen perjem, zlatnom krunom i zlatnom prašinom bogovima žrtvovao predmeta od zlata, samragda i ostalih dragulja. Novija arheološka istraživanja potvrdila su ove zapise kao i činjenicu da je narod Muisca vjerovao da zlato posjeduje duhovne moći. Stoga su 50 posto njegove godišnje proizvodnje kao žrtvu prinosili bogovima.
Među bitnija otkrića koja potkerpljuju ovu tezu mali je zlatni splav kojeg su trojica seljana 1969. pronašla u špilji u brdima Bogote. Kasnije su u obližnjim jezerima i na svetim mjestima Indijanaca pronađeni mnogi vrijedni zlatni predmeti koji su potvrdili autentičnost Freylovih zapisa.