Robert Kennedy ubijen je da ne bi postao predsjednik

Amerika se priprema za obilježavanje 50. godišnjice ubojstva predsjednika Johna F. Kennedyja koji je od posljedica ranjavanja vatrenim oružjem preminuo 22. studenoga 1963. u Dallasu. Smrt 46-godišnjeg predsjednika šokirala je naciju i svijet. Njegovo mučeništvo, a milijuni obožavatelja mladog i šarmantnog predsjednika smatrali su da je njegova prerana smrt upravo to, bilo je generacijama Amerikanaca najtraumatičniji javni događaj u životu. Samo je teroristički napad 11. rujna 2001. s prvog mjesta liste američkih tragedija pomaknuo Kennedyjevu smrt. Ni pet desetljeća poslije još nije rasvijetljena istina o motivima i počiniteljima tog ubojstva, a svi su složni da Lee Harvey Oswald to nije mogao organizirati i obaviti sam.

Teorije zavjere uključuju Kennedyjeva potpredsjednika Johnsona, CIA-u, mafiju, Fidela Castra, KGB ili kombinaciju svega pomalo. Objavljeno je 40 tisuća knjiga o obitelji Johna Kennedyja, njegovoj tragičnoj smrti i utjecaju na modernu Ameriku i svijet. Povjesničari tvrde da će još mnoge biti napisane jer su Kennedy, njegova supruga Jacqueline i djeca inspiracija Amerikancima i podsjetnik na bolja vremena koja su nudila nadu i napredak svjetske sile, a buran privatni život i bajkovita saga koju je mlada obitelj imala u Bijeloj kući godinama su poticaj za brojne filmove. Kennedyjevi su bili “celebrityji” šezdesetih godina prošlog stoljeća, popularniji od europskih kraljevskih obitelji. U feljtonu ćemo predstaviti najnovije podatke iz života i odjeke političke karijere 35. predsjednika SAD-a.

Državni odvjetnik Robert Kennedy bio je potpuno slomljen nakon ubojstva svog brata 22. studenoga 1963. u Dallasu. Vjerovao je da ga nije dovoljno čuvao i štitio pa je sebe okrivljavao za bratovu smrt. U obiteljskom nizu on je sada bio na redu za snažniju političku karijeru te se od njega očekivalo da slavno ime Kennedy opet uvede u Ovalni ured. Majka Rose Fitzgerald Kennedy obožavala je Bobbyja, kako su ga svi u obitelji nazivali, jer je poput nje bio praktični katolik, a imao je čak jedanaestero djece sa suprugom Ethel kojom se oženio 1950. kad je napunio 25 godina života. Robertu Kennedyju koji je na dužnosti državnog odvjetnika, odnosno ministra pravosuđa ostao do 1964. bilo je jasno da, kad je ubijen mladi zgodni predsjednik koji je imao herojske epitete, ostaje dovoljno prostora za nagađanja o motivima i stvarnim počiniteljima strašnog zločina. Ljudima nije bilo dovoljno reći da je to učinio luđak s puškom i dva metka, oni su tražili dublje objašnjenje, a koja je od mnogih teorija o ubojstvu točna, ni nakon pedeset godina nije poznato. Stoga je Bobby krenuo u akciju.

Ukraden mozak

U novoj knjizi o ubojstvu Johna Kennedyja, koja se na policama knjižara u Americi očekuje 15. listopada, objavljeno je da je Robert Kennedy ukrao mozak svog brata Johna, koji je nakon obdukcije bio pohranjen u državni arhiv, i svu medicinsku dokumentaciju. James Swanson piše da je nakon obdukcije u Bethesda Naval Hospitalu u Washingtonu mozak JFK-a bio zapečaćen u posudu od nehrđajućeg čelika i osiguran u uredu tajne službe. Da nedostaje, nije otkriveno do listopada 1966. gotovo, tri godine nakon predsjednikove smrti. Glavni državni odvjetnik Ramsey Clark naredio je istragu koja nije ništa otkrila. Iako slučaj ostaje neriješen do danas, Swanson piše da je “otkrio uvjerljive dokaze da je bivši državni odvjetnik Robert F. Kennedy, potpomognut svojom pomoćnicom Angie Novello, ukrao ormarić.”

Brojne su teorije zavjere o toj krađi. Neki pretpostavljaju da je mozak ukraden jer se željelo sakriti da je na pokojnog predsjednika pucano s prednje strane, a ne, kako stoji u službenoj verziji događaja, odostraga, sa šestog kata zgrade u kojoj je bilo skladište knjiga. Swanson odbacuje te ideje i u New York Postu tvrdi kako je “zaključio da je Robert Kennedy uzeo bratov mozak, ne da bi prikrio dokaze o zavjeri, nego potvrdu o enormnoj količini lijekova i droga koje je predsjednik Kennedy uzimao da bi zaustavio bolove i izdržao naporni posao”. Robert je bio jedan od najpouzdanijih savjetnika bratu u gotovo svim područjima, ali najviše u pitanjima građanskih prava. Između 1961. i 1963. crnački lider Martin Luther King poslao je niz pritužbi ministarstvu pravosuđa vezanih za nasilje s kojim se suočavaju radnici Afroamerikanci. U jednom od standardnih odgovora Robert Kennedy izrazio je predsjednikovo “jako uvjerenje da ta pitanja trebaju biti zadovoljavajuće riješena pregovorima između gradske komisije i crnih građana” (Robert Kennedy, 2. rujna 1962.).

Iako je Martin Luther King hrabro kritizirao glavnog državnog odvjetnika i ministarstvo pravosuđa zbog neuspjeha da se snažnije bore za prava građana, ipak je 24. lipnja 1964. poslao Robertu Kennedyju pismo u kojem između ostalog stoji:

“Vaš hrabar i učinkovit rad u prijedlozima zakona za građanska prava tijekom 1964. u oba doma Kongresa zaslužio je toplije mjesto u srcima ljudi koji se bore za slobode diljem svijeta. U moje i njihovo ime iskreno hvala.” Robert F. Kennedy rođen je 20. studenog 1925. i bio je sedmo od devetero djece Josepha i Rose Kennedy. Unatoč osrednjem uspjehu u srednjoj školi, nakon očeve intervencije i izdašnih donacija primljen je na sveučilište Harvard 1944., a nakon toga pridružio se američkoj mornarici tijekom Drugog svjetskog rata, ali je otpušten zbog ozljede. Kennedy je nastavio studij na Harvardu i diplomirao 1948.

Nakon toga je na University of Virginia 1951. završio pravo. Političku karijeru počeo je 1946. kada je pomagao voditi prvu kongresnu kampanju svoga brata Johna. Tijekom sljedećih nekoliko godina Bobby Kennedy stalno je bio uz brata u izborima za američki Senat 1952., a posebno tijekom njegove predsjedničke kampanje 1960. Između rada za bratovu karijeru obnašao je dužnost pravnog pomoćnika senatora Josepha McCarthyja te potom radio kod moćnog senatora Johna McCellana koji je vodio istragu organiziranog kriminala. Nakon atentata na predsjednika Kennedyja Robert Kennedy i dalje ostaje državni odvjetnik kod predsjednika Lyndona Johnsona do rujna 1964. Nakon toga izabran je u američki Senat, uime države New York. Kao senator borio se za prava siromašnih i govorio je protiv američkog angažmana u Vijetnamskom ratu.To ga je zbližilo s Martinom Lutherom Kingom koji je uz Robertovu podršku u ožujku 1966. održao svoj najopsežniji govor o ratu pred više od 3000 ljudi u crkvi Riverside u New Yorku.

Kad je bio u kampanji, 4. travnja 1968. Kennedy je tijekom govora u Indianapolisu doznao za atentat na Kinga i tada je pozvao uglavnom crnu publiku da ne budu “puni mržnje i nepovjerenja zbog tog čina protiv svih bijelaca jer je Martin Luther King svoj život posvetio ljubavi i pravdi za sva ljudska bića i stradao je zbog te želje”. Samo dva mjeseca poslije, 5. lipnja 1968., Robert je teško ranjen hicima iz pištolja u Los Angelesu, tijekom kampanje za demokratsku predsjedničku nominaciju. Kad je izlazio kroz kuhinju hotela Ambasador, 24-godišnji Sirhan Sirhan pucao je na njega. Zanimljivo je da Sirhan nije po vjeri bio musliman nego kršćanin, palestinski Arapin rođen u Jeruzalemu, koji je mrzio Židove, ali i Amerikance koji su im pomagali. Robert je umro sutradan rano ujutro u dobi od 42 godine. Njegovo tijelo bilo je izloženo dva dana u katoličkoj katedrali sv. Patrika u New Yorku i pokopano u predvečerje 8. lipnja na nacionalnom groblju Arlington u blizini groba njegova brata Johna. Nakon njegove smrti predsjednik Johnson zatražio je da u predizbornoj kampanji tajne službe čuvaju sve kandidate, što je od tada postalo uobičajena praksa u američkim predsjedničkim izborima.

Romansa s Jackie

Ubojstvo Roberta Kennedyja, kao i slučaju njegova brata, iznjedrilo je razne teorije zavjere, a obitelj se više nikad nije vratila u Ovalni ured iako je četvrti brat Edward Moore Kennedy postao starješina obitelji i bio jedan od najpoznatijih i najdugovječnijih američkih senatora u američkoj povijesti. Umro je 2009. Odgovornost za automobilsku nesreću iz 1969. u kojoj je poginula njegova suradnica spriječila ga je da se kandidira na predsjedničkim izborima 1972. Jedna od najvećih tajni obitelji Kennedy, tvrde kroničari, bila je ljubavna veza Roberta i udovice Jackie Kennedy.

Njihov odnos nadilazio je zajedničku tugu i puno su vremena provodili zajedno, a tajna veza završila je tek kada se Bobby odlučio kandidirati za predsjednika 1968. Tada je zamolio Jackie da ne objavljuje informaciju da ju je zaprosio brodarski magnat Aristotel Onassis kako to ne bi utjecalo na njegovu izbornu kampanju.

Dok je Jackie Kennedy bila živa, novinari i povjesničari poštovali su njenu privatnost, ali nakon njene smrti 1994. u mnogim je knjigama i novinskim tekstovima objavljen niz svjedočanstava o romantičnoj povezanosti Roberta i Jackie. Otkriveno je da strane tajne službe i FBI posjeduju informacije i dokaze o Robertovoj izvanbračnoj vezi sa šogoricom. Mnogi su se pitali kako su uspjeli držati vezu daleko od očiju javnosti? Odgovor je da u šezdesetim godinama privatni život javnih osoba mediji jednostavno nisu pokrivali u mjeri u kojoj to čine danas. Unatoč svojim obiteljskim obvezama i brizi za jedanaestero vlastite djece Bobby je bio stalno blizu Jackie i njene djece Caroline i Johna Jr. On se igrao s njima, čitao im priče za laku noć i razgovarao s njima o njihovu ocu, stalno ih podsjećajući koliko je velik čovjek bio.