Prijedlog Zakona o osobnoj asistenciji Sabor je prošli petak poslao u drugo čitanje uz pohvale vladajućih, ali i ocjenu oporbe da postoji još niz otvorenih pitanja. O ovom prijedlogu razgovarali smo s Dijanom Smajo, predsjednicom Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije, koja ima status roditelja njegovatelja kao majka 17-godišnje djevojke koja boluje od autizma, cerebralne paralize i epilepsije i već se šest godina školuje kod kuće jer joj škola ne osigurava uvjete u kojima bi mogla pohađati nastavu.
Dijana Smajo slaže se da zakon ide u dobrom smjeru, ali i boji hoće li biti provediv.
– Najavljuje se da će se povećavati opseg korisnika, da će to biti oko 14.000 ljudi, ali pitam se kako će 'stvoriti' osobne asistente kad znamo da u Hrvatskoj već postoji nedostatak radne snage za slabije plaćena zanimanja. Ako cijena tog rada ne bude adekvatna, pitam se tko će biti zainteresiran za taj iznimno težak i psihički i fizički zahtjevan posao. A to i ne može raditi svatko! – ističe D. Smajo dodajući kako je, koliko zna, plan kao osobne asistente zapošljavati žene koje su prošle edukaciju za njegovatelje u sklopu projekta Zaželi, ali skeptična je i po tom pitanju.
– U tom projektu kao udruga zapošljavamo teže zapošljive skupine žena, dakle starije od 50 godina, pripadnice nacionalnih manjina i osobe s invaliditetom. Zaposlili smo nekoliko osoba s invaliditetom i one su prošle tečaj za njegovatelje. Međutim, pitam se koliko će se one usuditi biti osobni asistenti – kaže D. Smajo. Nije isto pomoć u kući, gdje malo pospremiš, počistiš, imaš šest korisnika i kod svakog provedeš dio vremena, ističe, ili osam sati konstantno biti na pomoći osobi s invaliditetom koju, primjerice, treba prenositi iz kreveta u kolica.
Burne reakcije
Odredba prema kojoj roditelji njegovatelji, odnosno njihovo dijete, ne bi imalo pravo na osobnog asistenta izazvala je burne reakcije u Saboru i javnosti. Resorno ministarstvo ima u planu uvođenje usluge predaha od skrbi, ali roditelji njegovatelji ističu da oni nemaju vremena čekati da ona zaživi.
– Koliko znam, tek je proveden pilot-projekt na 20 korisnika za područje cijele Hrvatske. Nama ništa ne znači nešto što će biti u budućnosti. Nama treba reakcija odmah i sada – naglašava Dijana Smajo zatečena time što roditeljima njegovateljima nije ponuđen neki prijelazni period, vrijeme u kojemu bi imali pravo na osobne asistente dok im se za djecu ne osigura usluga poludnevnog boravka.
VIDEO Plenković: Roditeljima njegovateljima puni iznos naknade 10 mjeseci nakon smrti djeteta
– Rečeno je da svi koji imaju status roditelja njegovatelja neće imati pravo na osobnog asistenta jer bi to bilo dupliranje usluga. Znači, da postoji poludnevni boravak unutar moje sredine, moje bi dijete imalo pravo na taj boravak i to ne bi to smatrali dupliranjem usluga, ali s obzirom na to da nema poludnevnog boravka, roditelji njegovatelji nemaju pravo na osobnog asistenta jer je to dupliranje usluge! – ističe.
Prema sadašnjem prijedlogu, pravo na osobnog asistenta dobit će samo djeca samohranih njegovatelja koji žive u dvočlanom kućanstvu, i to do 22 sata mjesečno, što bi iznosilo manje od sat dnevno.
– Proizlazi da moja kći neće imati pravo na osobnog asistenta jer sam u braku i živim u zajedničkom kućanstvu sa suprugom i drugom kćeri koja je studentica u Zagrebu – kaže D. Smajo koja smatra da je tu riječ o diskriminaciji osoba s invaliditetom na osnovi toga s koliko osoba žive u kućanstvu. Slaže se da oni koji žive sami, a najteža su skupina osoba s invaliditetom, trebaju dobiti najveću potporu, ali i ističe da njima treba cjelodnevna podrška osobnog asistenta jer se ne može računati da takva osoba noću osam sati samo spava i ne treba čašu vode ili da je možda nije uhvatio spazam.
Komentirajući izjavu premijera Plenkovića prema kojoj je ova godina posvećena socijalnoj skrbi, predsjednica sisačke Udruge za osobe s invaliditetom kaže da se naknade povećavaju, ali i da roditelji to u konačnici s porastom cijena i ne osjete. Prije je dijete vodila na terapije u Zagreb s 50 kuna goriva, a sad ide u Zagreb sa 100 kuna goriva.
Roditelje se izolira
– Cijelo vrijeme to govorimo, nama novac ne treba kao takav, nama trebaju usluge za našu djecu. Ako djeca odmalena krenu u vrtiće u kojima će imati potrebne terapije, i roditelj će moći zadržati posao jer će znati da je dijete u vrtiću, gdje će dobiti sve što treba: fizioterapeuta, radnog terapeuta, logopeda, rehabilitatora. Status roditelja njegovatelja neće biti ni potreban. U Njemačkoj, primjerice, djeca unutar odgojnih i obrazovnih usluga imaju sve: prijevoz do škole, sve terapije i osobnog asistenta. Djeca koja se hrane na sondu ili su na kisiku uz asistenta dobiju i njegovatelja unutar škole. Znači, roditelj može raditi. Nedavno su naglasili kako jedino Hrvatska i Danska imaju roditelje njegovatelje. Oni to govore pohvalno, ali to nije pohvalno. Time si izolirao roditelja, platio ga da bude kod kuće, umjesto da si osigurao da to dijete bude uključeno i da roditelj može raditi – zaključuje D. Smajo dodajući kako svaku osobu s invaliditetom treba promotriti individualno kako bi svi dobili ono što im ustvari treba.