Ne znam hoću li to učiniti: potpišem li bit će kao da sam se odrekla vlastite djece, ako ne potpišem, kazali su mi, doći će s policijom i tada ću ih morati dati. Žele mi, zamislite, ovršiti djecu. Petero su mi djece već uzeli, sada hoće i ovo troje - ponavljala je 39-godišnja Rozmeri, raspeta između dva jedino moguća rješenja o kojima se mora izjasniti do četvrtka, 9. travnja.
Po odluci suda koji je ustvrdio da djecu treba dati na udomljavanje, taj dan nezaposlena majka mora u Centar za socijalnu skrb u Gospiću dovesti svoje troje djece u dobi od dvije do osam godina. Najmlađu kćer još doji, najstariji sin je prvašić i mati misli da nikako nije dobro da promijeni sredinu uoči kraja školske godine.
Ima drugu ženu
Otkako ju je lanjskoga ljeta napustio suprug Stjepan, djeca žive s njom u stanu koji se sastoji od kuhinje, dvije spavaonice, kupaonice i hodnika, koji je na osnovi braniteljskog statusa dobio taj 40-godišnjak od kojeg se razvodi. U dva desetljeća zajedničkoga života Rozmeri i Stjepanu O. rodilo se osmero djece. Još prije deset godina sud im je oduzeo petero, zbog zanemarivanja. Ta su djeca kasnije dana na posvajanje. U međuvremenu su, utvrdio je Centar za socijalnu skrb, Rozmeri i Stjepan poboljšali higijenu životnoga prostora, promijenili poneke od loših navika i postali roditelji još troje djece.
Prošle godine Stjepan je napustio obitelj i s drugom ženom odselio se k majci u nedaleko selo. Rozmeri ga je bila prijavila za prijetnje smrću i nasilje, pa je bio osuđen na 15 dana zatvora i četiri godine uvjetne kazne. On se, kaže, zbog toga ne želi približiti ni gradu ni djeci jer se boji da će zbog laži i smicalica opet završiti u zatvoru. Ali u brakorazvodnoj parnici koja je u tijeku traži da djeca pripadnu njemu. Centar za socijalnu skrb u prijedlogu za oduzimanje djece navodi da Stjepan ne pokazuje nikakvo zanimanje za djecu, bilo da se radi o kontaktima s njima ili o njihovu uzdržavanju. U tom prijedlogu, između ostalog, navodi se da je tijekom svih ovih godina otkako je obitelj O. u tretmanu Centra sada prvi put uočeno da Rozmeri želi surađivati sa stručnim radnicima: “Majka vodi brigu o prehrani i zdravstvenom stanju djece, o kupnji knjiga i odlasku u školu, a održavanje kućanstva znatno je bolje nego svih ovih godina”. Međutim, zaključuju u Centru, to nije dovoljno pa je za djecu najbolje da ne žive sa svojim roditeljima. Sud je taj prijedlog uvažio, jedino što se nije složio da kod udomitelja budu godinu nego su ocijenili kako će biti dovoljna tri mjeseca.
Rozmeri je bila dobila odvjetnicu po službenoj dužnosti, Ljiljanu Penavić. Upirući prstom upravo u dio prijedloga Centra, u kojem se navodi da se Rozmeri kao mati bitno poboljšala, odvjetnica se žalila na odluku suda. Nije vrijedilo. Sudskim odlukama o oduzimanju čak osmero djece, uskoro bivši supruzi O. postali su svojevrsni hrvatski rekorderi.
– Ako djeca ne mogu biti sa mnom, neka ne budu ni s njom. Bolje je da odu – kaže Stjepan, naglasivši da je stan u kojem sada žive djeca i žena od koje se razvodi njegov i da će mu ga morati vratiti.
Što roditelji moraju promijeniti da bi djecu dobili natrag, jesu li tri mjeseca uopće dovoljna i zašto se iz obitelji odvodi dijete uoči kraja školske godine, pitali smo u Centru za socijalnu skrb Gospić. Zamjenica ravnateljice Ivana Devčić odgovorila nam je da “...Roditelji moraju pokazati spremnost na suradnju s Centrom, pokazati zainteresiranost i prihvatiti stručnu pomoć u otklanjanju poteškoća i uzroka koji su doveli do izricanja takve mjere. Zaštita djece je primarna svrha izricanja ovakvih mjera, bez obzira na to kada će mjera biti izrečena...”
Ovdje mi je prijatelj
Odvjetnica Penavić u žalbi je ukazala da su u tom slučaju “...prevagu imale situacije prije puno godina, kada je protustrankama već oduzeto petero djece... Međutim, puno je vremena prošlo, Rozmeri je sada zrelija, ozbiljnija... Osim toga, tijekom nadzora, a i tijekom dokaznoga postupka predlagatelj i sud nisu nikada razgovarali s djecom i saslušali ih te uvažili ili barem uzeli u obzir njihove želje i mišljenje”.
– Ne, ne želim ići od svoje mame i mijenjati školu i društvo. Pa ovdje imam i najboljeg prijatelja! Želim samo da živimo u drugom stanu u kojem me neće naći “socijala”. Ni tata – rekao je osmogodišnji dječak dok je njegova mati sa stola sklanjala papire pristigle sa Suda koji je odlučio drukčije od onoga što mališan želi.
"– Ako djeca ne mogu biti sa mnom, neka ne budu ni s njom. Bolje je da odu – kaže Stjepan, naglasivši da je stan u kojem sada žive djeca i žena od koje se razvodi njegov i da će mu ga morati vratiti."- ovo nije ni čovjek, kamo li otac ili muž. Djecu je znao praviti, a za njih se ne bi brinuo. Nije njega briga za djecu nego za stan u koji želi dovesti ljubavnicu. Nadam se da će djeca ostati s majkom.