Ako su kriza u najvećoj domaćoj kompaniji i uvođenje državnog povjerenika iz kuta vladajuće koalicije donijeli nešto dobro, onda bi to svakako trebalo biti unisono glasanje HDZ-a i Mosta oko lex Agrokor. “Lukavi plan” opozicije, koji se uglavnom sastoji od upornih pokušaja reprize scenarija svrgavanja Karamarka – da se mostovcima nametne dojam da je svako saborsko glasanje zapravo crash-test u kojem oni moraju tvrdoglavo stati na brvno sučelice HDZ-u, a sve kako bi uvijek iznova dokazivali da Most nije već asimiliran, apsorbiran, sažvakan ili ispljunut – ovaj put nije uspio.
Naprotiv, dojam je bio da je Most položio ispit zrelosti te da su vladajući barem na trenutak ostavili dojam funkcionirajuće koalicije spremne zanemariti dnevnopolitičke stranačke u ime višeg nacionalnog interesa. Koliko god lex Agrokor možda imao slabosti, posve je jasno da bi bez njega sad bili ugroženi deseci tisuća radnih mjesta. Stampedo uspaničenih vjerovnika do sad bi već pregazio jedan od stupova hrvatskog gospodarstva, a police Konzuma na uskrsni ponedjeljak već bi zjapile prazne . No, ljepota SDP-ova lukavog plana je u tome što nakon jednog propalog crash-testa uvijek slijedi novi. A mostovci su paničniji od Agrokorovih vjerovnika kad im se ubaci buba u uho da se u očima birača pretvaraju u još jednog trabanta HDZ-a. Tako da barem medijskog ritma radi tu i tamo moraju biti suprotstavljeni HDZ-u. Novi izazov iz kuhinje na Iblerovu trgu stiže pokretanjem još jedne inicijative za opoziv u vladi Andreja Plenkovića.
Oporba traži glavu Zdravka Marića
Do prije mjesec-dva nitko ne bi pretpostavio da će politički predatori kao najranjiviju ministarsku metu prepoznati u očima javnosti najefikasnijeg i najpopularnijeg ministra. Traže glavu Zdravka Marića, a da u tome ovaj put neće biti usamljeni, već je najavio mostovac Miro Bulj. Naravno, posao oporbe jest da stalno traže slabe točke vladajućih, no pitanje je – je li to posao Mosta? Oni se uvijek, pa tako i u ovoj aferi silno trse pokazati da su drugačiji od ostalih. Njihov predsjednik Sabora i njihov ministar unutarnjih poslova kao predstavnici samog vrha zakonodavne i izvršne vlasti opasno su prešli granicu trodiobe vlasti kad su se upustili u najave kaznenog progona osoba s imenom i prezimenom. Ne zato što ponašanje Ivice Todorića ne bi vapilo za istragom, već zato što su to dvije među zadnjim funkcijama u državi s kojih bi se smio najavljivati kazneni progon protiv bilo kojeg građanina RH. Naravno, Božo Petrov i Vlaho Orepić dobro znaju da prosječni hrvatski birač, a kamoli birač Mosta, između apstraktnog načela trodiobe vlasti i zahtjeva za nesmiljeno kažnjavanje odgovornih – ne bi dvojili niti sekunde.
Samo bi dodali drva na Todorićevu lomaču. A onda usput neka gori i Marić. Na koncu, umjesto da mu se to dokazuje, od Zdravka Marića će se tražiti da dokaže da je nevin i da nije u sukobu interesa. Što će mu pred sudom javnosti i medija biti gotovo nemoguće. Jer, treba biti objektivan, malo tko će mu moći do kraja povjerovati da doista ništa nije znao. Nevin ili ne, on je nepovratno izgubio dio kredibiliteta i bit će mu izuzetno teško održati se na toj funkciji. No, s druge strane stupa prava parada licemjerstva, optužuju ga oni koji su do jučer i sami bili ministri dužni znati stanje u Agrokoru, koji danas govore da smo dopustili stvaranje monstruma – a sami nisu nikad ni prstom mrdnuli kako bi to spriječili. Da, svi oni su znali da Ivica Todorić kadrovira po hrvatskim vladama i institucijama, no od njih nije bilo čuti ni glasa. Boris Vujčić, guverner HNB-a, danas tvrdi da su svi sve znali o iracionalnom zaduživanju te da je središnja banka intenzivno djelovala kako bi ograničila izloženost banaka Agrokoru.
Možda je i tako, no, kad su ga novinari na brifinzima pitali o uzletu faktoringa, o uzrocima je šutio kao riba, a kamoli da je spomenuo riječ Agrokor i nekakav nadzor. U danima ispred Cibonina tornja, kroz TV kadar mi se najčešće prošetava Željko Rohatinski, bivši Vujčićev šef, koji je u HNB došao iz Agrokora, te se iz HNB-a vratio u Agrokor, na dobro plaćeno mjesto u sjeni. No, još prije toga, u srpnju 2011. Agrokor je za 2,1 milijun kuna kupio Romah, malu tvrtku u dugovima, ali u vlasništvu supruge guvernera HNB-a, a zatim su tim novcem supružnici Rohatinski otkupili svoju obiteljsku kuću, tada u vlasništvu Romaha. “U budućnosti očekujemo ozbiljan razvoj tvrtke Romah”, odgovorili su 2012. iz Agrokora. Išao sam provjeriti.
Tvrtka Romah ugašena je već 2013.! Dakle, u kakvoj državi živimo dovoljno govori podatak da je najmoćniji hrvatski tajkun – de facto kupio kuću guverneru HNB-a. A još bolje – da to uopće nije bio nacionalni skandal.
>>Došao je kraj tajkunske privatizacije kojom je hrvatska politička elita stvarala nove bogataše
>>Suvremeni Glembajevi i vrijeme 'ćorke'
>>Todoriću sam rekao: Ne dam ti državnih milijardu i pol kuna
Hrstiću, po čemu je to mister K+ Zdravko Marić, osoba koja se upravo sprema uvesti porez na nekretnine (za koji je već sada jasno da je lažno tvrdio da će samo zamijeniti komunalnu naknadu) i osoba koja se sprema k tome i ukinuti porezne olakšice za djecu i druge uzdržavanje članove obitelji (na čemu će se u porezne kase države sliti nekoliko milijardi kuna oduzetih ljudima s djecom te drugim uzdržavanim članovima obitelji, uključujući invalide jer se ta olakšica i na njih odnosila u jednom malom ali ipak dobrodošlom koeficijentu - a Marić im je umjesto toga "velikodušno" obećao maaalčice veće dječje doplatke, što će državu koštati tek možda milijun-dva kuna više nego dosad), najpopularniji ministar? Tko ga je proglasio najpopularnijim? Odakle crpite takve nebulozne tvrdnje? Daj Bože da MOST sruši Marića i da taj tip dječjeg lica ali vrlo nemilih i za ljude u Hrvatskoj vrlo štetnih namjera nestane u ropotarnici povijesti, zajedno sa svim svojim idejama koje uvijek idu na uštrb običnih ljudi a u korist malog broja najbogatijih! Svaka čast MOST-u što se ne daju ucijeniti svojom pozicijom partnera u vlasti i što i dalje razmišljaju o malim ljudima. Ne porezu na nekretnine i još otrije NE! ukidanju poreznih olakšica za djecu i druge uzdržavane članove obitelji!