Rusi kreću u utrku za naoružanje

Ruski predsjednik Dimitrij Medvedev izjavio je da će Rusija od 2011. početi intenzivno obnavljati svoj vojni arsenal, javlja ruska novinska agencija RIA.

Nakon sastanka s ministarstvom obrane, Medvedev je rekao da će Rusija u sljedeće tri godine svoj vojni proračun od 40 milijardi dolara povećati 50 posto te naveo da je Rusija “prisiljena na osuvremenjivanje vojske, ponajprije nuklearnog naoružanja, zbog vojnopolitičke situacije u svijetu”. Medvedev je podsjetio na to da se NATO približava ruskim granicama te na sve češće regionalne konflikte.

Modernizaciju vojske spominjao je još u studenome, nakon rata u Gruziji u kojem je bila izražena zastarjelost ruske opreme. Usto, Medvedevljeva se izjava tumači i kao dio diplomatskih igara s novom američkom administracijom. Rusija je posljednjih godina već udvostručila svoj vojni budžet, a u sljedeće dvije godine na naoružanje će potrošiti 140 milijardi dolara, pri čemu Moskva računa na profit od relativno visoke cijene nafte, unatoč tome što barel danas stoji 40 dolara, odnosno mnogo manje od prosječnih prošlogodišnjih 100 dolara po barelu.

Zahrđali vojni div
Upravo je nafta bila ta koja je s nastupanjem Putinove ere Rusiji omogućila ekonomsko i političko uskrsnuće nakon traumatičnog desetljeća poslije raspada SSSR-a. To je pak pridonijelo da se Rusija osjeti dovoljno moćnom reagirati na to što se NATO njenim granicama primakao bliže nego ikad.

Za hladnog rata Europa je postala poligon za igre između SAD-a i SSSR-a, a s padom cijene nafte krajem 80-ih, u kojima je na oružje trošio između 15 i 17 posto BDP-a, SSSR je pao pod financijskim pritiskom utrke u naoružavanju. U teškoj tranzicijskoj krizi ruski avioni, brodovi i podmornice hrđali su cijelo desetljeće, a vojnici su doslovno gladovali. Novi predsjednik Boris Jeljcin često je zagovarao suradnju s NATO-om, a 1997. stari su neprijatelji potpisali povijesni sporazum o redovitu savjetovanju o sigurnosti.

Putinova era
Od tog trenutka njihovi su se odnosi samo – pogoršavali. Rusija nije podnosila američko vrzmanje Balkanom, pogotovu jer je SAD granice NATO-a proširio na istočnu Europu te što je u naftnim geopolitičkim igrama i ratovima u središnjoj Aziji i na Kavkazu sa svih strana okružio Rusiju.

Jedino što je u posrnuloj Rusiji bilo konstantno bio je KGB, čiji je bivši potporučnik Vladimir Putin na pragu novog tisućljeća naslijedio Jeljcina. U osam godina dug od 150 milijardi dolara sveo je na petinu, a nakon planova o američkom raketnom štitu u istočnoj Europi, odlučio je intervenirati u Gruziji. Odakle Rusiji snaga za vraćanje na svjetsku pozornicu sve je rekao sam Putin, izjavivši prije koju godinu da je “ruska naftna kompanija Gazprom najvažnija poluga ruske moći”.

Hladnoratovski odnosi uskrsavaju posljednjih godina. Nakon prihvaćanja Bushova proturaketnog štita nad istočnom Europom, Putin je uzvratio obnovom hladnoratovskog patroliranja bombardera preko svjetskih mora, a general Jurij Balujevski tim je povodom praktično urlao na svoga kolegu za posjeta Češkoj. U siječnju 2008. petorica bivših zapovjednika vojski SAD-a, Njemačke, Nizozemske, V. Britanije i Francuske u svom su radikalnom “manifestu za novi NATO” preventivne nuklearne udare ocijenili kao “neizbježan instrument”. Predložili su i ukidanje veta u NATO-u te izglasavanje većinom. Težinu njihovu 10-dnevnom sastanku dalo je to što je održan u – Pentagonu. Koliko će Obama moći popraviti štetu iz posljednjih godina tek treba vidjeti.