S 15 posto zastupnika Most traži da upravlja državom! Kakve li provincijske umišljenosti!

ponedjeljak

9. studenog

Gledam i slušam sinoć i čitam danas nepojmljivo mi oduševljenje izbornim uspjehom Mosta. Ne samo da sam iznenađen nego gotovo zgranut tolikom diskriminacijom glasača i saborskih zastupnika HDZ-a i SDP-a. Evo brojki – Most je osvojio 19 zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru, a i Karamarko i Milanović trostruko više. Kako to jedan glas Mostu vrijedi više nego tri HDZ-u ili SDP-u, pa ga se čak proglašava i pobjednikom izbora ili se u njemu traži novi premijer!? Ili kako to da njegovih devetnaest zastupnika vrijedi više nego trostruko veći broj zastupnika dviju velikih stranaka?! Mogu razumjeti da sama po sebi novost veseli, da pojava nekoga trećega uz dvoje koji su se ofucali izaziva nadu i radoznalost, ali to ne znači da treba smetnuti s uma očite činjenice. A najvažnija jest da je Most po broju mandata i birača još slab te ne može igrati glavnu ulogu niti biti ravnopravan uz velike stranke te mu je ustrajavanje na načelima jedina šansa da se duže vrijeme održi kao moćan politički čimbenik i takmac ili i ojača. Svako popuštanje u principijelnosti činit će ga slabim, a teško je zamisliti da bi HDZ i SDP prihvatili suradnju u kojoj bi im Most, pod prijetnjom prekida te suradnje, diktirao zapravo svekoliku politiku. A i Božo Petrov i Drago Prgomet već se ponašaju kao glavni kreatori politike one koalicije koju bi podupirali, pa čak nameću i novog mandatara! Sukob je u slučaju te potpore gotovo neizbježan, jer ni HDZ ni SDP takav diktat neće i ne mogu prihvatiti. Prema onome kako bi se u takvoj situaciji držao Most znalo bi se je li on u hrvatskoj politici kamen smutnje, kamen spoticanja za stranke ili dragi kamen. A to bi se moglo vidjeti i prije ili bez te situacije, to jest ako nikome ne bi dao potporu i ako bi se moralo naći drugo rješenje za formiranje vlasti ili se izlaz tražio u novim izborima. Bilo kako bilo, oduševljenje će tom skupinom splasnuti, pokazat će se da nije baš posve idealna i da njeni prvi ljudi nisu tako imuni na vlast i fotelje, a možda se sukobi pojave i u njoj, jer je sastavljena od ljudi različitih svjetonazora. Dugo su u Hrvatskoj stabilne samo dvije najjače stranke, HDZ i SDP, i jedna regionalna, IDS. Nijedna druga ni približno se nije mogla zadržati na najvišoj ili visokoj točki svoga uspona, pa se dogodio pravi pomor povezan s izborima, koalicijama i bitkama za vlast – Budiša je uništio svoj HSLS, Đapić svoj HSP, Tomašićka svoj HSP AS, Čačić i Pusićka svoj HNS, Lesar svoje Laburiste, Tomčić i Friščić svoj HSS, a pridružuje im se i Glavaš sa svojim HDSSB-om. Istina, Most nije stranka, nego raznolika skupina koja sada na stranku sliči, ali imamo i obratan primjer: činilo se da je HSLS homogena stranka, no kad ih je Račan razbucao, a i prije, pokazalo se da je i te kako heterogen i da na stranku više ne sliči, kao što nisu sličile ni još dvije stranke koje su iz njega nastale. Podosta ih je u Hrvatskoj samo bljesnulo ili duže sjalo, ali malo je koga mimoišlo zatamnjenje, pogotovo među onima koji su svojim neočekivanim usponima i idealizmom opčinjavali javnost nekritičku prema trenutačnim pozitivnim šokovima. Koliko će trajati takav šok od Bože Petrova i Mosta?

subota

7. studenog

Ima homoseksualca koji žive normalno

Pošto je Vrhovni sud donio presudu u korist vjeroučiteljice Jelene Ćorić Mudrovčić, među ostalim i zato što nema dokaza da je u osnovnoj školi govorila kako je homoseksualnost bolest, Lezbijska udruga Kontra žestoko se buni i prigovara sudu što nije “saslušao djecu koja su to na satu vjeronauka čula i potom ispričala roditeljima.” Eto još jedne potvrde da neki homoseksualci samo gledaju, slušaju i prisluškuju hoće li se odnekud čuti dašak protivljenja njihovu prirodnom i bogomdanom erotizmu, da za tu svrhu imaju neku vrstu obavještajne mreže i da se koriste i dokazom “rekla-kazala”. No najgore je što bi htjeli da se saslušaju djeca, koja su jako pouzdani svjedoci, poput sinčića Marije Antoanete, koji je, kad je već živio kod nekog skrbnika gdje mu se svidio izostanak stege s kraljevskog dvora, potvrdio tešku laž koju su izmislili revolucionari – da ga je majka spolno iskorištavala! Na sreću, poznajem homoseksualce koji žive normalno i nije im cilj svako malo nekoga tužakati.

nedjelja

8. studenog

Političari, ljudski soj od ljudi najotuđeniji

Pješačeći na izbore, po prekrasnom suncu, čitao sam u jednim novinama lijepo sročen tekst o dileru slika, o tome tko i kako skupe umjetnine kupuje i kad je u nas bilo najbolje vrijeme za taj posao. O djelima velikih slikara na zidovima privatnih kuća i stanova imam ekstremno mišljenje: sve bih ih konfiscirao i izložio u galerijama i muzejima u javnom vlasništvu, da budu opće dobro i stalno pristupačne ljudima koji ih žele gledati. Imati Van Gogha ili Bukovca u svom prostoru, posvojiti ih i privatizirati – ima li veće perverzije!? Zamislite, na primjer, da vam tko sve Homerove, Sofoklove i Shakespeareove knjige te Beethovenovu i Mozartovu glazbu zatvori u svoj stan i isključi iz javnosti! Bi li bilo većeg otuđenja stvaralaštva od svoga autora, od publike i, dakle, od svrhe umjetnosti, a tako se otuđuju slikarska djela!? Zagrijanom za to svoje uvjerenje nije mi palo na pamet da upravo idem dati glas političarima, ljudskom soju od ljudi valjda najotuđenijem. Zaključak: slike bez mudrovanja kupuju lopovi poput Vidoševića i Sanadera, a na izbore ide sirotinja koja mudruje.

utorak

10. studenog

Dan poslije izbora fotelje ipak dobro dođu

Da sam na Karamarkovu mjestu, odustao bih od razgovora s Mostom. Sitni mali osvetnik Drago Prgomet, koji je godinama, dok je bio zamjenik predsjednika HDZ-a, poput djeteta kojemu iz usta uzmete cuclu, po medijima kmečao kako ga Karamarko ne želi primiti niti s njim razgovarati, najavljuje kako će Most predložiti mandatara te ući u izvršnu vlast. Barem deset puta poslije izbora Božo Petrov je izjavio kako im nije do fotelja, a do fotelja im je već drugi dan, pod izlikom da moraju ponijeti odgovornost kojom su ih zadužili birači. Koja drskost! Mandatara vlade predlažu i odgovornost za zemlju hoće preuzeti oni koji su osvojili samo 15 posto mandata! Stoga bi ih HDZ trebao prepustiti SDP-u, pa da konstituirajuću sjednicu Sabora Perina, Petrov, Prgomet i esdepeovci započnu pjesmom “Druže Tito, mi ti se kunemo”.

srijeda

11. studenog

Demokracija nije ništa drugo nego procedura

Na početku zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije predsjednik toga tijela Želimir Puljić osvrnuo se na izbore te je rekao: “Čini se ipak da nam društvo napreduje u usvajanju pravila demokracije.” Kao politička “vrijednost” demokracija je mit poput mnogih drugih, a stvarno ona nije ništa drugo nego procedura. Nema više ili manje demokratskih političara, pa je smiješno kad se za nekog kaže da je “istinski demokrat”, a za nekoga da je “antidemokrat”. Jer, kriterij je – krši li netko zakone ili ih poštuje. Ipak, može se govoriti o ozračju u vrijeme izbora, a ono je bilo najljepše na prvim, Tuđmanovim izborima 1990. godine i poslije se baš nimalo nije “napredovalo”. Ta radost i taj zanos u takoreći prvom susretu Hrvata s domovinom i sa slobodom nikad se više nisu ponovili.

četvrtak

12. studenog

Opčinjavanje ničim obilježje je svake politike

Podosta se piše o najvećim gubitnicima izbora, pogotovo Ivi Josipoviću. Naoko je nepojmljivo da političar koji je pet godina bio zvijezda medija i anketa, u kojima mu nitko nije bio ni približno ravan, nije uspio ući u Sabor. Ali i to je dokaz da narod iz njegova predsjedničkog mandata nije upamtio ništa čime bi zaslužio zastupničko mjesto. Josipović je bio umjetnik udvaranja javnosti prazninom. Možda ona njegova popularnost u anketama i nije bila namještena, jer ljudi su ga pili kao što piju milijune boca kojekakvih sokova što ih tijelo trenutačno osjeti, ali ih ne zadrži u sjećanju. To opčinjavanje ničim obilježje je svake politike, hrvatske pogotovo, a Josipović ga je bio doveo do savršenstva.

petak

13. studenog

Zašto “domoljubac” plaši ljude oporbenim inatom?

Čitam nagađanja o tome hoće li Ustavni sud proglasiti neustavnim zakon s odredbama o konverziji valute za zajmove uzete u švicarskim francima ili neće, pa o izmicanju banaka, pa o mogućim promjenama u tim odredbama ako Domoljubna koalicija preuzme vlast, itd. Znaju li svi oni da se okrutno poigravaju sa sudbinama desetaka tisuća ljudi, uglavnom sirotinje? Zašto je Lalovac čekao četiri godine, zašto Luković, Prka, Radaković... pljačkaju puno duže, zašto “domoljubac” Budimir plaši ljude oporbenim inatom, zašto će nas možda Jasna Omejec natjerati da se pitamo – može li neki zakon povoljan za građane trajati bar godinu, dvije? Elite se ne zadovoljavaju samo time što ljudima otimaju, osim te one imaju još jednu strast – sadističku.

>> Srbi srditi na rječnik nepostojećeg jezika, Hrvati dobili rječnik dvaju postojećih