Njihovo zajedničko putovanje počelo je kad je dvomjesečna čupava kujica pronađena u jednom slavonskom kanalu. Zagrepčanka Anja Blažević imala je tada samo 10 godina i tek se počela baviti agilityjem. Anja i Buha odrastale su i učile zajedno, a iza njih su brojna natjecanja i uspjesi. Na posljednjem Svjetskom prvenstvu, od kojeg se još uvijek odmaraju i skupljaju snagu za nastupe koji ih još čekaju, Anja i Buha osvojile su osmo mjesto. Na natjecanju su bila 133 psa, Buha se prema svojoj veličini natječe u large kategoriji i sa svojih devet godina bila je među starijim psima, a 19-godišnja Anja među mlađim vlasnicima pasa. Kako sama kaže, misli da je bila i najmlađa. Uz to, Buha je bila jedini hrvatski ovčar na prvenstvu.
A kad je te zime prije devet godina s tatom Sinišom krenula u Slavoniju, Anja nije ni slutila što će joj donijeti malo štene koje je spasila Pleterničanka Maja Terzić. Kujicu su nazvali Buha, ime joj je savršeno odgovaralo jer je imala najviše buha od troje spašene štenadi.
– Prvih nekoliko tjedana života Buha je provela kod Maje, ja sam joj poslala poruku i već sljedeći dan tata i ja smo krenuli na put – prisjeća se Anja. Gledajući unatrag, ističe da je većina zasluga za to kakav je postala pas u agilityju, ali i u svakodnevnom životu, upravo na Buhi. Jer desetogodišnjakinja, kaže, nije mogla sama postići ovakvo što. Iako se svi koji poznaju Anju s tim nikako ne bi složili, a i sama ipak priznaje da je sve što su postigle rezultat zajedničkog rada. U kojem je i njezina uloga značajna, baš kao i uloga njezinih trenera, od kojih Anja posebno ističe Ninu Gregl iz Zagrebačkog agility kluba.
– Uz treninge s Ninom i puno osjećaja, s Buhom je sve uvijek nekako bilo jednostavno. Oduvijek joj je cijeli princip tog sporta bio potpuno prirodan i prilično sam sigurna da je ona jedan od pasa koji su jednostavno rođeni za to – ističe Anja. Dodaje kako na tom njihovu početku zajedničkog sportskog druženja nije znala ni približno koliko danas zna, ali sve je jednostavno sjedalo na mjesto. Buha ima, kaže, savršen "mindset" i pod pritiskom i atmosferom radi savršeno čiste glave, samo još malo brže nego inače.
– To je nešto što sam apsolutno naučila od nje jer sad sam i sama takva, gotovo uvijek imam samo dobru tremu – napominje. Kad je Buha imala samo tri godine, a Anja 13, kvalificirale su se na njihovo prvo svjetsko prvenstvo koje se održalo u češkom gradu Liberecu. Kaže Anja da je to tada bilo prilično neočekivano.
– Otrčale smo obje individualne utrke bez greške i zauzele smo 19. mjesto – govori nam Anja. No ako su ove kvalifikacije bile neočekivane, sve što se nakon toga događalo bilo je itekako očekivano. Jer već godinama njih dvije nižu uspjehe.
– Od te godine kvalificirale smo se na svako svjetsko i europsko prvenstvo i sudjelovale u mnogim međunarodnim natjecanjima. Na juniorskom europskom prvenstvu koje se 2019. održalo u Švicarskoj bile smo prve, sa svim stazama bez greške, u jumpingu smo bile druge, a na agility stazi prve, što nam je donijelo ukupno prvo mjesto. To je ujedno bilo i naše zadnje juniorsko prvenstvo, a sljedeća dva zbog korone se nisu održala – nabraja Anja gdje su sve bile. Ovogodišnje svjetsko prvenstvo ponovno je bilo u Liberecu, u istoj areni. Tako su se Anja i Buha na svoje peto svjetsko natjecanje vratile na mjesto iz kojeg su krenule na velika natjecanja. I ovaj put imale su obje čiste staze, bez ijedne greške, a to im je bilo dovoljno za ukupno osmo mjesto.
U pauzama natjecanja Buha je postala i mama, oštenila je tri curice i jednog dečka. Svi se, kaže Anja, dobro snalaze na agility stazama, a neki su krenuli i s ozbiljnijim treninzima. Hoće li ponoviti mamine uspjehe, pokazat će vrijeme. A upravo vrijeme, ono za odmor, čeka Buhu nakon završetka agility sezone.
– Nakon Prvenstva Hrvatske u studenom Buha će imati dulju pauzu. Nakon nje odlučit ćemo hoće li se vraćati u natjecanja na višem nivou, sve ovisi o njezinoj fizičkoj spremi – ističe Anja. A ona će, kaže, napraviti sve da njezina najbolja prijateljica bude u dobroj formi još dugo. Bez obzira na to hoće li im to trebati za natjecanja ili samo za svakodnevni život.