Zagrepčanki Anji Blažević 14 je godina, njezina hrvatska ovčarka Buha ima samo tri. I jednoj i drugoj život je tek počeo, a već su u njemu zajednički pronašle ono najvrednije – ljubav, odanost i povjerenje.
Kaže Anja da joj je najvažnije da su zajedno. S osmijehom na licu priznaje ipak da je i ponosna zbog uspjeha koji su nedavno ostvarile na Svjetskom prvenstvu u agilityju, u kojem vodič i pas trče na stazi na kojoj su prepreke. Bile su najmlađe na natjecanju u češkom Liberecu, a osvojile su izvrsno 19. mjesto u utrci sa 141 psom. Ostavile su iza sebe puno dvonožnih i četveronožnih agilitaša koji u nogama imaju više staža od njih dvije, ali i više godina. Među njima i članove hrvatske reprezentacije. Anja i Buha bile su najbolje, a Buha je uz to bila i najbrži hrvatski ovčar.
Priča o prijateljstvu s ostavljenim psom počela je prije tri godine kad je Anja ugledala sliku malog crnog šteneta koje je pronašla njezina prijateljica Maja Terzić iz Pleternice.
– Od tri ostavljene hrvatske ovčarke u kanalu pored puta ona je bila najmanja. Bila je puna buha pa je tako dobila i ime, Buha – prisjeća se Anja. Kad govore o tome, i Anja i njezin tata Siniša ističu kako je Maja i prije njih znala da je Buha stvorena za Anju.
Još kao devetogodišnjakinja Anja je počela trenirati agility. Njezina kujica Leeloo imala je tada godinu dana, a uz nju u obitelji su bili i psi koji su iz Centra Silver dolazili na socijalizaciju. I upravo je Silverova trenerica Tanja Janeš prepoznala u Anji dobrog kandidata za agility. I tako je sve krenulo. Uz Leeloo trenirala je Anja i s kelpijem Willom. S “posuđenim psom”, kako znaju u šali reći, ostvarila je i svoje najveće uspjehe u agilityju, dva je puta sudjelovala na Europskom juniorskom prvenstvu, a 2015. godine njih dvoje ponosno su na postolju podigli i hrvatsku zastavu, bili su europski viceprvaci. Nekako baš u vrijeme kad je internetom počela kružiti slika napuštenih kujica, posebno one najmanje, u obitelji su trajali pregovori o tome da Anji treba novi pas.
Leeloo je bila sve sporija, ili je Anja bila sve brža, a Will ipak nije bio njezin. Iako je bio njezina ljubav bez premca, što je i danas. Upravo on zaslužan je, kaže tata Siniša i kriv, što je u njihov dom nedavno stigla kujica Jean. I ona jedina od njihovih pasa nije udomljena. Mala Buha Anji je stigla u vrijeme božićnih blagdana, kao poklon pod bor, imala je i crvenu mašnicu oko vrata. Dok razgovaramo o danu kad je došla k njima, tata Siniša kaže kako su to jutro u poruci Maji napisali: Kuhaj kavu, stižemo.
– Išla je i Leeloo s nama – dodaje Anja. Od prvog trena kad su se vidjele kujice su postale prijateljice, a nakon što je stasala za agility, zajedno su odlazile i na treninge. Anja je učenica osmog razreda, kaže da joj nimalo ne nedostaju izlasci s prijateljima. Za njih nema ni vremena, a zbog agilityja često izostaje s nastave. Iako joj ni to nije neki problem, jer unatoč tome i dalje je odlična učenica. Kratko i skromno govori i o uspjehu na Svjetskom prvenstvu. Da bi stigle na prvenstvo, Anja i Buha morale su se kvalificirati, a to znači pobjeđivati i u hrvatskom prvenstvu i sakupljati bodove. Kako to dobro rade, pokazale su i u Češkoj.
– Imala sam tremu, ali sve je nestalo kad smo krenule – kaže nam Anja. Dodaje da je bila sretna nakon prve utrke jer nisu imale nijednu grešku. Agilitaši bi to rekli: otrčale su čistu stazu. A onda su to ponovile još jednom.
– Nisam ništa očekivala u drugoj utrci, rekla sam: idemo pa što bude – kaže Anja. I bila je opet čista staza.
Za Anjine uspjehe zaslužan je i tata Siniša. Uz moralnu podršku on je i logistika kad ih treba voziti na treninge i natjecanja. Sam kaže da svako dijete za bilo koji uspjeh treba podršku roditelja. I zato je uvijek tu pa, kad Anje nema, ide i u šetnju sa psima.
– Tata će sad trčati s Leeloo, samo treba početi – kroz smijeh nam otkriva Anja.
– Možda i bih, ali tko će to pratiti! – priznaje tata Siniša. Na pitanje kako će kad na jesen krene u srednju školu, Anja odgovara vrlo kratko: – A snaći ću se nekako.
Koliko su njih dvije već uhodan par i koliko to dobro rade, govori i činjenica da su natjecateljsku godinu u domaćem prvenstvu završile na prvom mjestu u kategoriji u kojoj se natječu, među velikim psima. A ovo im je tek druga natjecateljska sezona.
bravo.