Riječanin Siniša Vukotić, koji već 20 godina otkad je stradao na motoru, koristi ortopedsku protezu za potkoljenicu, osoba je koja je konvencionalnu protezu zamijenila isprintanom, prvom koja je uz primjenu 3D printera izrađena u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe.
– Sjajno je to postignuće i drago mi je što sam sudjelovao u projektu – kaže 51-godišnji Riječanin, koji je uvjeren da je ovakva primjena 3D tehnologije u ortopediji smjer kojim treba ići. Pritom ističe i da će printeri sigurno postati jeftiniji nego što su sada pa će i ukupni troškovi izrade proteza kakva je njegova biti manji, što je velika korist za zdravstveni sustav, koji plaća ortopedska pomagala.
Vukotić je tehnički suradnik u Računalnom centru Tehničkog fakulteta u Rijeci na kojem radi i dr. sc. Sven Maričić, a Sinišine konvencionalne proteze inače izrađuje protetičar i ortotičar Denis Jelušić.
– Kad su se Sven i Denis, potaknuti jednim njegovim predavanjem o 3D modeliranju, povezali i ušli u projekt, obojici sam, jer se svi poznajemo, bio logičan izbor. Nekako sam im bio "pri ruci" pa je po mojim "mjerama" izrađena prva isprintana proteza – otkriva Vukotić i objašnjava da mu nije uzet gipsani odljev batrljka što je, kad se izrađuje konvencionalna proteza, a dosad ih promijenio nekoliko, standardni postupak, nego je model izrađen projektiranjem karakterističnih točaka. Stoga nije bilo nekoliko proba, već jedna.
– Printanjem je potom izrađena proteza koja mi je "sjela". Nije bilo razlike između standardne od karbonskih vlakana i isprintane proteze od plastike, osim što je isprintana, takav je moj dojam, bila malo lakša – opisuje.
Isprintanu protezu neko je vrijeme koristio, nije ga žuljala niti je nošenje izazivalo neugodu, a potom ju je vratio jer ipak je riječ o prototipu.
– S isprintanom protezom hodao sam i radio sve što i inače radim. No morate znati da osobe kao što sam, kojima je amputirana potkoljenica i nose protezu, invalidnost ne sprečava u normalnom životu. Mogu se baviti i sportom.
Sada hodaš ali da li ćeš hodati za pet godina. Neozbiljno je kao i sve u hrvatskoj medicioni i hrvatskom novinarstvu stvarati utisak da to treba odmah ugrađivati. Svaki medicinski proizvod mora proći ozbiljna i dugotrajna ispitivanja materijala i dobiti međunarodni certifikat kvalitete. Ugradnja bez toga je kažnjiva i neetička.