Život u Gazi neće biti puno bolji nakon primirja iako su stanovnici proslavili kraj krvavog sedmodnevnog rata. Hamas, vojno-politička organizacija koja vlada Gazom od 2007., proglasio je pobjedu unatoč 154 palestinske i tek šest izraelskih žrtava. No nije to jedini učinak kratkog rata: porušene kuće, škole, razorena infrastruktura, opća frustriranost. A stanovnici će nastavit živjeti u getu. S jedne je strane more i pomorska blokada.
S druge je strane 51 km kopnene granice s Izraelom. Pojas Gaze je gusto naseljen, no čim se izađe s tog područja, velika su prostranstva na kojima su njive, vojni aerodromi i izraelski tenkovi. Naravno, Izraelci provode potpunu kopnenu blokadu, u Gazu se ne može ni ući ni iz nje izaći. S treće je strane 11 km granice s Egiptom. Jedini granični prijelaz na tom dijelu Gaze bio je u doba Mubaraka zatvoren. Ništa se posebno nije promijenilo ni dolaskom nove vlasti u Egipat jer Kairo granični prijelaz u Rafahu strogo kontrolira kako preko noći ne bi dobio milijun izbjeglica. A što je najgore, kad se život tako svede na mravinjak, onda još unutra imate Hamas i brojne, još radikalnije islamske skupine koje guše i ono malo slobode.
Koridori za vojsku
– Koliko je to gusto naseljeno područje, najlakše je predočiti kada biste zamislili da se sve stanovništvo Slovenije preseli na područje otoka Krka. Radi se o prostoru izuzetne gustoće gdje su i dva veća grada. Gaza na sjeveru i Rafah na jugu, blizu granice s Egiptom. Uz njih, kroz pojas Gaze proteže se niz manjih naselja, a tu je i nekoliko praznih uskih pojasa koji se protežu od obale mora na zapadu do granice s Izraelom na istoku. Na tim su se područjima do 2005. nalazila židovska naselja. Njihovi stanovnici u međuvremenu su preseljeni u Izrael, a kuće su srušene buldožerima. Te prazne pojase načičkane temeljima nekadašnjih kuća izraelska je vojska u nekoliko navrata koristila kao koridore za prodor svojih snaga u palestinsko područje – kaže analitičar obrambeno-sigurnosnog portala obris.org Igor Tabak.
Koliko je pojas Gaze depresivno mjesto za život, najbolje govori činjenica da nezaposlenost u ovom području doseže čak 80 posto, a stanovništvo živi gotovo isključivo od humanitarne pomoći i donacija međunarodne zajednice. Ni uvjeti života nisu ništa bolji od života u najsiromašnijim indijskim slamovima ili brazilskim favelama. Kanalizacijski sustav ne funkcionira, prenapučeni stambeni objekti grade se bez ikakvih planova, škola nema dovoljno ni za polovicu djece. Većina trgovine odvija se izravno na ulici, na na brzinu postavljenim štandovima na kojima se nudi sve što se može u siromašnoj sredini prodati, od voća, mesa na ulici zaklane stoke do sagova.
– Pojas Gaze zapravo je područje koje je Egipat uspio zadržati pred Izraelom tijekom rata iz 1947., i njegove današnje granice više-manje su ondašnje crte razgraničenja – kaže Tabak. Na ovo su se područje tijekom pedesetih godina slili Palestinci iz ostalih dijelova Izraela, pa je neposredno nakon arapsko-izraelskog rata broj izbjeglica u pojasu Gaze šesterostruko premašio broj autohtonih stanovnika koji je dotad nastanjivao ovo područje na obali Mediterana.
Ogranak Bratstva
Broj stanovnika počeo je ubrzano rasti i zbog izuzetno velike stope nataliteta. Svaka stanovnica Gaze tijekom života u prosjeku rodi petero djece, a kako je u ovome trenutku oko polovice stanovništva mlađe od 15 godina, procjenjuje se da će se populacija pojasa Gaze za 15 do 20 godina udvostručiti. U uvjetima neimaštine i bijede neminovno buja i radikalizam, pa je upravo na pojasu Gaze 1988. pod patronatom u Egiptu tada zabranjene Muslimanske braće osnovan Hamas, radikalna islamistička organizacija koja negira pravo postojanja Izraelu i u čijem programu stoji da “neće biti mira dok se Božja zastava ne digne iznad svakog palestinskog kamena”.
– Među Palestincima je dugo vremena kao glavna politička snaga dominirao Fatah, ali ta je organizacija, povezana s Yaserom Arafatom, u posljednjih petnaestak godina počela prihvaćati pregovore s Izraelom. Usto, Fatah je postao izuzetno korumpiran, postao je sinonim za korupciju na Bliskom istoku. A to je dalo krila ostalim palestinskim frakcijama, pa je kao bomba odjeknula činjenica da je 2007. Hamas, radikalna organizacija koja odnose s Izraelom vidi samo kroz rat, dobila iznadpolovičnu većinu u palestinskom parlamentu koji je upravljao pojasom Gaze i Zapadnom obalom.
Nakon mukotrpnih i prilično teških pregovora formirana je koalicijska palestinska vlada Fatah-Hamas. Dok su fatahovci upravljali Zapadnom obalom, Hamas je upravljao Gazom. Ipak, među njima je vrlo brzo puklo, počeli su oružani obračuni. Fatah je izbacio Hamas s područja Zapadne obale, no Hamas je s druge strane u žestokim i krvavim borama, koje su trajale desetak dana, potpuno izbacio Fatahove pristaše i ovladao pojasom Gaze – kaže Tabak.
Smaknuća i udari
Siloviti, divlji, radikalni Hamas vrlo se brzo uživio u ulogu apsolutnog vladara pojasa Gaze, gospodara života i smrti. Na Izrael su počeli redovito ispaljivati rakete kratkog dosega gađajući iz čistog mira civilne ciljeve i gradove na jugu Izraela, a s podjednakim su se žarom počeli obračunavati i među svojim palestinskim neistomišljenicima unutar pojasa Gaze. Zaredali su obračuni, smaknuća i udari, a život u ovom velikom izbjegličkom kampu nije bio skuplji od cijene metka za kalašnjikov. S ovako divljim Hamasom ni Egipat nije mogao izaći nakraj.
Uskoro je Gaza došla i pod njihovu blokadu. Tuneli koji su iskopani ispod granične crte i kojima je na pojas Gaze krijumčarena roba i oružje nisu bili usmjereni samo protiv Tel Aviva već i protiv Kaira, kaže Tabak.
Hamas nije samo raketama napadao južni Izrael već su zaredali i napadi bombaša samoubojica u Tel Avivu i ostalim izraelskim gradovima. Kako bi spriječio prelijevanje kaosa, Izrael je oko palestinskih područja, pojasa Gaze i Zapadne obale podigao obrambeni pojas, kontrolirano područje u čijoj se sredini nalazi visoki zid, a sam prolaz na nekoliko je graničnih prijelaza postao izuzetno strogo kontroliran.
– Koliko god se gradnja zida kao fizičke barijere činila getoizacijom i nehumanim postupkom, nakon njegove izgradnje napadi bombaša samoubojica gotovo su potpuno prestali i pokazalo se kako ova taktika ima učinka – kaže Tabak.
Sve snažnije rakete
Uz čuvanu granicu na kopnu, Izrael je uveo i pomorsku blokadu Gaze kako bi spriječio dopremanje oružja u malu luku, koju su do tada koristile isključivo ribarske brodice. Kako je Hamas blokadu Gaze medijski izuzetno jako eksponirao i stvorio dojam da Izrael brani dopremu i osnovnih živežnih namirnica, pomorsko probijanje Gaze postalo je fiksacija cijelog niza međunarodnih organizacija. U jednom od takvih pokušaja, kada je konvoj turskih brodova na kojemu se nalazio i niz humanitaraca poput bivšeg pomoćnika glavnog tajnika UN-a Dennisa Hallidaya i nobelovke Mairead Maguire zaustavljen silom, u okršaju turskih mornara i izraelskih specijalaca poginulo je nekoliko mornara. Odnosi Izraela i Turske došli su gotovo na rub vojnog okršaja, no Tel Aviv je bio odlučan u blokadi.
– Izrael ima pravo zaustaviti dovoz oružja teroristima i pretražiti ćemo i blokirati svaki brod koji ponovno pokuša uploviti u Gazu, ustvrdio je tada Večernjem listu izraelski general Dov Tamari, jedan od osnivača izraelske vojne obavještajne službe. Koliko god zvučalo čudno, ovako žestoki scenariji u kojima Izrael burno reagira Hamasu danas izuzetno odgovaraju.
– Hamas vodi i propagandni rat i njima nisu bitne žrtve ni na izraelskoj ni na palestinskoj strani. Bitno je Izrael prikazati u negativnom svjetlu – kaže Igor Tabak. U tom smislu Hamas razvija i svoje raketno naoružanje, a domet projektila neprestano se povećava.
Dok su prije desetak godina gađali samo gradove nekoliko kilometara udaljene od pojasa Gaze, pet godina kasnije gađali su i ciljeve na tridesetak kilometara udaljenosti. Sada se pokazalo da imaju i projektile kojim mogu dosegnuti i Tel Aviv, Haifu ili Jeruzalem, sedamdesetak kilometara daleko.
– S novim raketama koje danas ima, Hamas obuhvaća polovicu teritorija Izraela što postaje ogroman problem. Sada je to neizdrživa situacija. Za Izrael je to i veliki financijski teret jer na izraelskoj strani nema puno poginulih samo zato što su stanovnici disciplinirani i znaju da za napad trebaju sići u skloništa, ali razaranja su golema – kaže Tabak.
Situacija se dodatno zakomplicirala i promjenom vlasti u Egiptu. Umjesto Mubaraka zemljom sada vladaju Muslimanska braća, po stavovima bliski Hamasu, ipak, nejasno je koliko će njihove veze doista biti jake u budućnosti.
Muslimanski lider
– Dok su Muslimanska braća otvoreno pomagala Hamas bili su u ilegali, u zabranjenoj opoziciji Egipta. Danas njihov stav predstavlja stav države i zasigurno neće biti toliko radikalni kao prije – kaže Tabak.
Drugi bitan igrač na regionalnoj sceni koji sve više i jače koristi odnose Gaze i Izraela je Turska. Ključna zemlja NATO-a kojom već nekoliko godina vlada premijer Erdogan uvodeći islamizam sada već na velika vrata u državu koja se dičila sekularizmom i tradicijom Kemala Atatürka, Turska sve žešće i sve češće istupa protiv Izraela uz potporu Palestincima u Gazi.
– Turska se posljednjih godina profilira kao vođa muslimanskog svijeta, vraćajući se na poziciju kakvu je imala prije stotinjak godina. Turska je jedina muslimanska zemlja koja i vojno može parirati Izraelu, jača je od svih arapskih zemalja zajedno i to vješto koristi kako bi se nametnula kao lider i uzor ostalima – kaže Tabak. Koliko će primirje uspjeti, nitko ne može reći, ali jedno je sigurno. Pravi mir zavladat će tek kad palestinski birači s vlasti u Gazi maknu Hamas i izaberu umjerenije vođe.
sram ne trebaju imati drzave koje su priznale palestinu... 70% clanica UN.