Bez obzira što je život bio težak i mukotrpan i iako sam sada svjestan da nisam imao mladosti, što je moj hendikep, ispunjen sam, postigao sam sve što sam želio – zadovoljan je umirovljeni prof. Josip Ban iz Bedekovčine.
Andragoški fenomen
Josipa je jedan njegov profesor nazvao andragoškim fenomenom, jer je završio fakultet, iako je prvi razred osnovne škole upisao kao 20-godišnjak. Naime, davne 1945. godine Josip je redovno krenuo u prvi razred OŠ Bedekovčina, no već nakon mjesec i pol teško je obolio od tuberkuloze kostiju, bolesti koja ga je vezala za krevet. Čak pet godina svoga djetinjstva proveo je u bolnici, gotovo nepokretan, pa još nekoliko godina kod kuće.
Kasnije, 1956. godine Josip, nemirna duha, željan drugačijeg života i znanja, upisuje prvi razred. Položio je ispite od 1. do 4. razreda, pa upisao večernju školu za odrasle, te u jednoj godini polagao po dva razreda, da bi 1960. godine upisao srednju Tehničku školu Bedekovčina, koju je pohađao uz rad u tvornici „Zagorka".
Školovanje tu za njega ne prestaje, već upisuje višu građevinsku školu u Bedekovčini, a zatim i Fakultet industrijske pedagogije u Rijeci, na kojem je diplomirao 1978. godine, kao 41-godišnjak. 1969. godine Ban počinje raditi kao nastavnik keramike i šef laboratorija u Tehničkoj školi Bedekovčina, polaže stručni ispit, napreduje do funkcije ravnatelja te iste škole koju je i sam pohađao, a 1992. godine nakon dva ravnateljska mandata odlazi u starosnu mirovinu, s 32 godine radnog i osam beneficiranog staža.
Puno mlađi kolege
– U srednjoj školi s mnogo mlađim kolegama dobro sam se slagao, nije mi bilo čudno, jedni prema drugima korektno smo se odnosili. Oženio sam suprugu Magdalenu u prvom razredu srednje škole – sa smiješkom priča prof. Ban, vječni optimist, ponosni otac dvoje djece, djed petero unučadi i pradjed dvjema praunukama.
– Školovao sam se uz rad, bilo je teško, uz to sam 90-postotni invalid, no s tim sam se dobro nosio i uz sve obaveze zaboravljao na invaliditet. Odrastao sam na selu, u poljoprivredi, pomagao koliko sam mogao, no vidio sam da neću moći obavljati fizički teške poslove, htio sam se školovati i završiti fakultet, osigurati egzistenciju. Za moje je uspjehe zaslužna supruga, uvijek me podržavala – kaže prof. Ban, koji je i autor knjige „Priručnik za tehničku kulturu u keramičkoj industriji", te niza stručnih članaka. Po svojoj je stručnosti bio priznat i van Hrvatske, a još šest godina nakon odlaska u mirovinu imao je vlastitu tvrtku Educa Konzalting.
Glazba velika ljubav
Josipova velika ljubav je glazba. Svirao je klarinet, pa harmoniku. Sa svojim sastavom 'Bani' deset je godina svirao u restoranu 'Jezera' na Bedekovčanskim jezerima.
- Svirao sam na oko 400 svadbi, nastupao i izvan Zagorja, uz glazbu me vežu najdraže uspomene – kaže Josip, koji je bio aktivan i kao član općinskog vijeća, udruge umirovljenika, vinogradara, voćara, a za svoj stručni rad i angažman u zajednici dobio je niz priznanja, jer kako i sam kaže: - Čega se prihvatim, radim to pošteno ili nikako.