Pred nama su novi parlamentarni izbori i predizborna kampanja se sve više zahuktava. Koja će od političkih stranaka ili opcija dobiti mandat za sastavljanje izvršne vlasti s novim četverogodišnjim mandatom ostat će neizvjesno do samog proglašenja pobjednika. Ono što nije ili bar ne bi trebalo biti neizvjesno, bez obzira tko bude u novoj vlasti, jesu već isprofilirani i stabilizirani opći nacionalni interesi i ciljevi kojima Hrvatska u svojim budućim aktivnostima teži. Standardni dokument u svim demokratskim zemljama pa tako i u Hrvatskoj, koji definira te interese i ciljeve ali i način na koji će se oni provoditi, jest strategija nacionalne sigurnosti. Često se u hrvatskoj javnosti pojam nacionalne sigurnosti usko veže za sigurnosne službe, imenovanja njihovih čelnika, pravilnosti i nepravilnosti u njihovom radu, izmicanje njihovog rada kontroli nadležnih tijela i slično. Pojam nacionalne sigurnosti znatno je širi, a strategija nacionalne sigurnosti je programski dokument koji u sebi obuhvaća sve segmente nacionalnih aktivnosti u sljedećem mandatu izabrane izvršne vlasti, od političke, diplomatske i kulturne do vojne strategije. Nesumnjivo je da je jedan od najvažnijih strateških ciljeva za ostvarenje općeg prosperiteta građana RH njezina suverenost, samostalnost i neovisnost. S druge strane, jedan od strateških nacionalnih ciljeva koji je u Hrvatskoj prihvaćen konsenzusom svih relevantnih političkih opcija svakako je njena intgracija u Europsku uniju i NATO. Kako ostvariti oba, naizgled oprečna cilja, umijeće je što ga treba pokazati svaka politička opcija koja aspirira na povjerenje građana u sljedećem mandatu.
Suverenost svake države pa tako i Hravtske je višeznačna, no u ovoj i nekoliko slijedećih kolumni pokušat ćemo se baviti problematikom suverenosti RH na kopnu moru i u zraku kroz njeno približavanje NATO-u. Dok je za strategiju približavanja Europskoj uniji formirano zasebno ministarstvo, problematika pristupa Republike Hrvatske NATO-u rasuta je u više različitih institucija, od ministarstava vanjskih poslova i obrane do posebne misije RH pri NATO-u u Bruxellesu. U svom prezentacijskom dokumentu za pristup Partnerstvu za mir, Hrvatska je izrazila svoju spremnost za kooperativnost i solidarnost s euroatlanskim institucijama, naglašavajući da je spremna dijeliti iste vrijednosti koje su temelj Sjevernoatlanskog sporazuma, obvezujući se da će promovirati principe demokracije, pluralizma, pravde, tolerancije i zakonitosti. Priznavajući pravo na suverneost i teritorijalnu cjelovitost, RH dijeli uvjerenje NATO-a, da se sigurnost i stabilnost euroatlanske regije može ostvariti isključivo kroz suradnju i združeno nastupanje. Hrvatska je napravila i drugi korak u svom približavanju NATO-u uspješno, već drugu godinu, ostvarujući ciljeve postavljene u MAP-u. Membership Action Plan je dokument "otvorenih vrata" podijeljen u pet poglavlja: politička i ekonomska pitanja; obrambena/vojna pitanja; pitanja resursa; sigurnosna pitanja i pravna pitanja. Od svake zemlje aspiranta traži se da izradi svoj godišnji program priprema za eventualno buduće članstvo, u kojemu će postaviti ciljeve za svoju pripremu i razraditi korake koje će poduzeti, navesti odgovorne institucije i, gdje je to moguće, donijeti raspored rada na specifičnim aspektima tih priprema.
Aspiranti mogu modificirati program prema svome nahođenju. Program predstavlja osnovu za Savez za praćenje aspirantova napretka i pružanje feedbacka. Koji su to ciljevi postavljeni u programima PfP-a i MAP-a, posebno u poglavljima obrambeno-vojnim i pitanjima resursa, da li su pažljivo odabrani i usklađeni s nacionalnim interesima te da li su raspoloživi resursi optimalno iskorišteni, pitanja su koja ćemo pokušati analizirati u slijedećim kolumnama.
Josip Štimac, general HV-a