Sportskim rječnikom, kejnzijanska “intervencionistička” ekonomska politika i “škola” ekonomskog mišljenja protiv “neoliberalne” ili ordoliberalne politike, ili “austrijske škole” ekonomije, danas u svijetu vodi s tri prema jedan. Pokazalo je to nedavno istraživanje internetskog ekonomskog časopisa Real-world economic review (RWER) koji je svoje pretplatnike pitao “tko su bili najveći ekonomisti 20. stoljeća?” i “koje ekonomske knjige spadaju u top-10 u zadnjih stotinu godina?” John Maynard Keynes dobio je 3253 glasa, a Joseph Alois Schumpeter 1080.
Keynesova knjiga “Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca” iz 1936. dobila je 1597 glasova, a Schumpeterova “Kapitalizam, socijalizam i demokracija” iz 1942. dobila je 927 glasova i tek je treća na rang-listi, iza “Velike transformacije” (1944.) Karla Polanyja. Ni Marxa ni njegovih knjiga među današnjim najvećim ekonomistima i najboljim ekonomskim knjigama – nema. Kao “ekonomist”, kako je zapravo sam sebe prozvao u poznim godinama, Marx je danas u svijetu, sudeći po RWER-ovoj anketi, posve irelevantan. Ali, na što je Real-world economic review mislio pod “najbolji ekonomisti”? Ne na one ekonomiste “koji su najviše utjecali na ekonomsku profesiju ili ideologiju, nego na one koji su najviše pridonijeli razumijevanju ekonomskih pojava”.
Pretplatnici RWER-a mogli su glasovati samo jednom, za najviše pet svojih favorita. Očekivano, anketa se svela na borbu dvojice titana ekonomske misli, odnosno borbu dviju škola: kejnzijanske, dominantne u anglosaksonskom svijetu, i “neoliberalne” ili ordoliberalne, dominantne u kontinentalnoj Europi, pa tako i u Hrvatskoj. Na globalnoj razini, kejnzijanska je odnijela premoćnu pobjedu.
Ne vidi se to samo po tome što su Keynes i njegova knjiga nadmoćno prvi, nego i po tome što su kejnzijanci plasirani visoko, a “Austrijanci” i Keynesovi kritičari i relativizatori nisko. Friedrich Hayek, utemeljitelj “austrijske škole”, tek je osmi najveći ekonomist, a autor tobožnje kejnzijansko-neoklasične sinteze Paul Samuelson tek trinaesti. Za razliku od njih, knjiga Hymana Minskog, donedavno sustavno zanemarivanog istinskog Keynesova sljedbenika, “Stabiliziranje nestabilne ekonomije”, peta je na listi top-10, čemu je mrvicu pridonio i glas ovog kolumnista. Kao i svaka lista, tako i ova sadrži i nepravde: Alfred Marshall, vjerojatno prvi “pravi, suvremeni” ekonomist u povijesti, koji je bio prijatelj s njegovim ocem pa je mladom Johnu Maynardu davao kućne instrukcije iz ekonomije, sa samo 211 glasova među najboljim ekonomistima završio je na posljednjem, 20. mjestu.
Hrvatski “mainstream” ekonomisti, koji su sami sebe proglasili takvima samo zato što su najbrojniji, odreda “neoliberali” i “libertarijanci”, pojest će si jetru od bijesa što su Keynes i Minski toliko ispred Schumpetera i Hayeka.
Ali, samo neka pogledaju rezultate primjene njihovih doktrina: iz Velike recesije 2008. “kejnzijanska” Amerika izašla je za 18 mjeseci, a “libertarijanska” Europa neće ni za sedam godina.
>> I MMF je priznao: Vrijeme neoliberalnog kapitalizma je prošlo, nužan je novi model