Prvi put u povijesti SAD je postao najveći proizvođač sirove nafte na svijetu, prestigavši s dnevnom proizvodnjom od 12 milijuna barela i Saudijsku Arabiju. Ne radi se o novim naftnim poljima na području sjevernoameričkog kontinenta, već o velikom razvoju dobivanja nafte frakiranjem, čime se crno zlato upumpavanjem kemikalija i vode u tlo dobiva iz škriljevca.
Proizvodnja koja raste već nekoliko godina za redom spriječila je i nekoliko naftnih kriza, nadomještajući američkom proizvodnjom naftu koja je dolazila iz ratom i krizama pogođenih područja. Tako svjetsko tržište gotovo i nije osjetilo prestanak isporuke libijske nafte tijekom Arapskog proljeća, ili s područja Iraka gdje upravo bjesni rat između islamista i legalno izabrane vlade. Frakiranje je omogućilo i pad cijena tog energenta. Sirova nafta se prvi put u posljednje dvije godine spustila na cijenu manju od 90 dolara po barelu, dok joj je još u srpnju cijena na međunarodnom tržištu iznosila oko 115 dolara.
Saudijska Arabija sa svojih polja dnevno proizvodi oko 11,5 milijuna barela sirove nafte i time je izgubila status najvećeg svjetskog proizvođača tog energenta, no pitanje je koliko će dugo SAD uspjeti zadržati primat. Naime, polja na kojima se nafta izvlači frakiranjem znatno su kratkovječnija od klasičnih nalazišta. Tako na polju za frakiranje koje danas proizvodi tisuću barela dnevno, proizvodnja već za nekoliko mjeseci može biti peterostruko manja. Razvoj tehnologije omogućuje lakše i brže premještanje postrojenja za frakiranje na nova polja škriljevca, ali je pitanje hoće li to premještanje biti dovoljno brzo da se nadoknadi razlika u izgubljenim proizvodnim danima. No, činjenica je da tehnologija frakiranja raste sve brže i da su Sjedinjene Američke Države u tome vodeće.
Metoda frakiranja,kojom se vadi nafta iz škriljevca ,preskupa je cijena za ono što se dobiva.Radi se o nevjerovatnom zagađenju tla i tako se nešto može događati samo u korpoorativnom neoliberalnom fažizmu,gdje je pohlepa oduzela prvenstvo logici i zdravom razumu.