Varaždinski kolekcionar Miljenko Ladić od malih nogu gaji ljubav prema starim predmetima. Njegov je djed 1922. godine od grofa Bombellesa kupio imanje u Majerju, gdje je bilo starog namještaja, starog novca i drugih predmeta. Rastao je sa starinama, a danas ih i otkupljuje.
– Naučio sam brzo čitati, zanimala me povijest, a počeo sam s numizmatikom. Tu se ujedno uči i zemljopis i povijest, a upoznajete i metale. Sada me zanima sve, predmeti koji se mogu staviti na policu, objesiti na zid. Mnogo novaca trošim na svoju edukaciju. Radim i procjene, a kod starina isto je kao i s naftom, pšenicom ili kruhom. Sve je na bazi trgovine, tako da postoje tri cijene, sentimentalna, stvarna i tržišna. Ako je više nekih stvari na tržištu, cijena se smanjuje. Ljudi u ovim vremenima ne mogu postići stvarnu cijenu jer je ponuda velika, pa sami snizuju, samo da prodaju – obrazlaže Ladić.
Iako je vrijeme krize i mnogi ostaju bez posla, nije zapazio da obiteljske vrijednosti više prodaju.
- Prodaju umirovljenici, kada prelaze iz većeg stana u manji ili idu u starački dom. Ima i ljudi koji ne vole starine, sve bi samo moderno, pa staro prodaju – kaže Ladić.
On ima svoje zbirke oružja, novca i antiknih predmeta koje ne prodaje. Posjeduje doista vrijedne stvari, poput bidermajerskih figurica i starog oružja, a vlasnik je i varaždinskog sata iz 19. stoljeća, koji vrijedi od 45.000 do 50.000 kuna.
- Mnogo ljudi kod kuće drži stare novčiće, no ne znaju ih čuvati. Drže ih u vrećicama ili kutijama, pa se metalni novac uništi. Procjene radim iz zadovoljstva, besplatno. Ako mi netko za to želi nešto dati, može, ali ne platiti, nego dati neki stari predmet – kaže Ladić.
Dugogodišnji je čelnik sekcije ljubitelja starina Varaždinskog kluba kolekcionara, koji, kao i mnoga društva, ne može privući mlade članove. – Djeca se danas najradije igraju na internetu. Nastavnici im ne usađuju ljubav prema povijesti, koja je mnogima dosadna – napominje Ladić.