Za ovogodišnji blagdan Svijećnice, koji se u Crkvi slavi kao dan posvećenog života, poglavari i upravitelji samostana, kako muških tako i ženskih, drže se za glavu nad peterostruko uvećanim računima za potrošnju plina. Točnije, potrošnja plina jednaka je kao i inače, no zbog povećane cijene plina računi su narasli tristo do četiristo posto, pa su primjerice oni s pet tisuća lanjskih narasli na 25 tisuća kuna.
Apsurd je htio da se samostani i crkvene ustanove prepoznaju kao pravne osobe, odnosno da im se plin obračuna po cijeni za poduzetnike. Nastranu sad priča koliko se i kako guljenjem poduzetništva može kupovati socijalni mir, ali kroz uvećane račune za plin sustav je pokazao svu svoju nemoć i boleštine koje vuče još iz prošlog sustava, čiji je mentalitet i modus operandi živ još u mnogim dijelovima društva.
Crkva tj. crkvene ustanove u tome su duhu prepoznati kao nekadašnji "kulaci", tj. netko tko treba u društvenim očima platiti cijenu socijalne uravnilovke. Naime, prema Zakonu o vjerskim zajednicama sve su crkvene ustanove, kako Katoličke crkve tako i svih ostalih vjerskih zajednica, dobile tzv. pravnu osobnost. Ona im omogućava pravni legitimitet, koji nisu imale u socijalizmu, a koji im omogućava jednakopravnost sa svima ostalima u društvu, upravo kako bi ih društvena zajednica mogla prepoznati u tome segmentu u kojemu su dotad bile nevidljive, pa su zbog toga i bile uskraćene za mnoga prava i mogućnosti. No, apsurd je sada htio da ih po tim istim kriterijima zajednica sada svrstava u posve krivu kategoriju i nameće im obveze koje im nikako ne pripadaju.
Objasnio je to lijepo predsjednik Hrvatske redovničke konferencije fr. Slavko Slišković u izjavi za Informativnu katoličku agenciju, potvrdivši kako je 70 objekata redovničkih zajednica iz Zagreba i okolice, koje imaju sklopljen ugovor s Gradskom plinarom Zagreb - Opskrba d.o.o., od 15. studenog 2021. godine dobilo račune za potrošnju plina uvećane za 350 - 400 posto te predložio da se redovničke zajednice kategoriziraju kao kućanstvo. Problem je u tome, kako veli, da redovničke zajednice opskrbljivači svrstavaju u kategoriju "poduzetništvo" i na njih se "primjenjuju njih cijene poslovnih subjekata". "Redovničke zajednice, iako su pravne osobe, svoje objekte – samostane koriste prvenstveno u stambene svrhe, a i većina drugih djelatnosti nisu profitabilnog karaktera, nego uglavnom socijalnog i karitativnog", veli provincijal dominikanaca fr. Slavko Slišković i dodaje kako bi jedino pravedno rješenje bilo redovničke zajednice kategorizirati kao kućanstvo, a ne kao poduzetništvo te u skladu s time i obračunati plin za prethodno razdoblje.
"Poštovani, mi plin koristimo kao svaka obitelj, samo za kuhanje i grijanje. Uložili smo mnogo za priključak, bilo bi sad nepošteno da nas prisilite da ga ne koristimo. Stoga vas molim da nas uključite u kućansku tj. u obiteljsku cijenu. Mi jesmo samostan, ali nismo profitabilna ustanova koja ima proizvodnju ili biznis, mjesečni prihod", napisale su u žalbi zagrebačke klarise Gradskoj plinari. I u tih nekoliko rečenica sve je rečeno.
Dakako, apsurd ne bi bio apsurd da nije kulminirao na vlastitom vrhuncu, a njega je u javnost iznio voditelj pučke franjevačke kuhinje sa Svetog Duha fra Vladimir Vidović, koji je na svojem Facebook profilu, zapravo, prvi i razotkrio javno cijelu ovu nevolju. I njima, koji svakodnevno hrane oko 400 gladnih, račun se upeterostručio. Na njegovu objavu slila se rijeka pomoći i prijedloga da se račun sanira, kao i hitar susret sa zagrebačkim gradonačelnikom, koji je obećao pomoć u njegovu podmirenju. No to nije dovoljno, jer se vidi da je nepravedan obračun zahvatio mnogo šire od jednog samostana i jedne pučke kuhinje, na što je odmah apelirao i fra Vladimir.
Odnosno, kao što je predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života gospićko-senjski biskup Zdenko Križić citirao jednog redovnika: "Ako se smatra da proizvodimo vjeru pa nam zbog toga treba povisiti režije, onda nemamo kud". Biskup Križić najavio je i da će se HBK pozabaviti tim pitanjem na svojem redovitom proljetnom zasjedanju ako se dotad ne riješi.
No, mnoge zagrebačke župe i crkvene ustanove nisu javno reagirale, što ne znači da i njihov glas ne treba čuti. Neki su župnici samo obavijestili vjernike da u crkvi više neće biti grijanja, jer ga nema tko platiti. Što se ne smije dopustiti. Upravo zato i postoje državna i crkvena komisija, koje se sastaju nekoliko puta godišnje. Zato je na snazi i Zakon o vjerskim zajednicama, kao i ugovori države s vjerskim zajednicama. Čiji paragrafi ne smiju biti mrtvo slovo na papiru, nego brana protiv apsurda kao što se dogodio ovaj s računima za plin.
Proizvođači magle.