Samovanja Mladena Markača

Prednji dio zrakoplova Croatia Airlinesa bio je rezerviran za odvjetnike, Interpol i dvojicu u Haagu optuženih hrvatskih generala, Mladena Markača i Ivana Čermaka. Kao i obično, Markač je sjeo u zadnji red, do prozora. Sjedio je sam, zamišljeno gledao na krajolike koji promiču te nebo. Nedostajat će mu jer će uskoro, tek što je zakoračio u šesto desetljeće, proglase li ga na kraju i nevinim, provoditi u skučenoj samici haaškog pritvora, bez zraka, barem dvije godine. Taj je put u Haag išao, pokazalo se, bez razloga, proveo je dva dana u pritvoru, a nakon saslušanja “nediscipliniranog” Čermaka, suci su ga opet pustili kući.

Nije se veselio jer je svima postalo jasno kako su “haaške sile” odlučile ukloniti njegova glavnog branitelja, Miroslava Šeparovića. Izvadio sam digitalac, na brzinu ga, dok se netko ne sjeti pobuniti, uslikao, pružio ruku i, u neugodnoj tišini, rekao mu: “Svi su uz vas.” Bila je to tupasta izjava, no Markač, koji ne smije govoriti za javnost, pogledao me blago začuđen, a onda je ironičan, grčevit polusmiješak preplavio njegovo lice i stisnute usne. Poruka je bila jasna: “Ma da, baš su svi uz mene!”

Bio je djelomično u pravu. Uz njega je hrvatska javnost, da i ne spominjem njegove specijalce, no jesu li uz njega i oni koji utječu, odlučuju? Markač je, još prije četiri godine, kada je stigla optužnica koja užasava, optužen “na pravdi Boga”. Profesionalac, autoritet za nekoliko stotina elitnih specijalaca, bio je u ratu čovjek bez mrlje.

“Morali su optužiti i nekoga iz MUP-a”, kažu sada hladno analitičari. Apsurdno je to da je Markač samo formalno pripadao MUP-u. Zapovjedno je u Oluji odgovarao Glavnom stožeru HV-a. “HV i specijalne postrojbe MUP-a”, glasila je sintagma. Nakon toga (8. kolovoza '95.) dolaze temeljna policija i političari koji “svim ljudima koji pribivaju na oslobođenom prostoru, i koji su ostali i koji će se vratiti, jamčimo osobnu i sigurnost njihove imovine, te pravni i javni red”. Tu više nije bilo posla za Markača i njegove ratnike. Ma kakav zločinački pothvat!

Kad je stigla optužnica, nisu svi bili uz Markača. Sada, pred odlazak u Haag, nisu svi uz njega. Povrijeđena čast tjera Markača prema odluci da se brani sam. Ali, mislim da tako ipak neće biti. Uz njega su mnogi, a ostao je i drugi odvjetnik, briljantni Goran Mikuličić. Haag je Markaču zadao novi nemogući zadatak – da u tri tjedna preboli gubitak odvjetnika od osobnog izbora i povjerenja, da pronađe novog odvjetnika i psihički se pripremi za dugotrajno suđenje, koje počinje za dva mjeseca. Shvati li Markač taj “nemogući zadatak” poput onih koje je u Domovinskom ratu obavljao osvajajući na minus 30 vrh Velebita, uspjet će i borit će se. Ako je istina da je u Oluji pomagao i SAD, možda je trenutak da i “hitna odvjetnička pomoć” dođe od Amerikanaca.