Kraljica sevdaha Hanka Paldum već četiri desetljeća osvaja svojim glazbenim stilom, što je čini velikom pjevačkom zvijezdom u cijeloj regiji. No sada se našla u posve drugom glazbenom ozračju – naime, za Croatia records, zajedno s brojnim kolegama, sudjelovala je na snimanju CD-a sa starogradskim pjesmama.
Odakle vi u sasvim drukčijem glazbenom ambijentu?
Odmah mi se svidjela ideja producenta Tihomira Ivanetića da snimi CD „Ljepote takve nij“ s tradicijskim starogradskim i autorskim pjesmama, romancama i šansonama u tamburaškoj izvedbi. Ja sam otpjevala prelijepu pjesmu koju sam davno čula od Himze Polovine „Jesi li čuo, dušo“. Izuzetno sam počašćena što sam se našla u društvu velikih hrvatskih estradnih velikana kao što su Arsen Dedić, Jacques Houdek, Đani Stipaničev, Maja Blagdan, Sandra Bagarić, Martina Tomčić, Giuliano, Ervin Baučić, Igor Delač. Promocija CD-a bit će u rujnu u Zagrebu i vjerujem da će se svidjeti publici na cijelom prostoru bivše Jugoslavije.
Krećete uskoro na turneju, kamo sve idete?
To je promotivna turneja albuma „Žena kao žena“ koji je bio planiran u travnju, ali zbog nemilih događaja i političke situacije kod nas u BiH, prosvjeda ljudi koji su izlazili na ulice zbog nezadovoljstva, zatim i poplava koje su poharale cijelu regiju, u tom sam terminu odradila turneju po Americi. Zatim je došao ramazan tijekom kojega sam se htjela psihički, fizički i duhovno obnoviti, napuniti baterije i sad krećem na nastupe.
Jeste li postili?
Naravno.
Svake godine?
Postim oduvijek bilo ljeto ili zima.
A jeste li postili prije rata?
Postila sam uvijek, od svog djetinjstva. Kad sam bila mala, roditelji su me tjerali na to, a nakon izvjesnog vremena to mi je postala navika. Kako kažu – mlada se biljka svija, a stara puca. Naravno, kad nešto godinama radite, ostane vam u podsvijesti i samo izađe kad treba. Za mene je post ne samo vjerski čin već i čuvanje identiteta.
Spomenuli ste demonstracije u BiH. Jeste li ih podržali?
Te su demonstracije bile opravdane. Naravno, situacija u BiH je jako loša i vrlo zabrinjavajuća tako da ne znam kako ovi ljudi uopće više žive i kako zapravo uspijevaju povezati kraj s krajem. Usto je teška i politička situacija. Nažalost, svi političari koji dolaze na funkcije dolaze ne zbog naroda već zbog svojih osobnih interesa.
Kako novi album prolazi na tržištu?
Na albumu sam radila tri godine i u njemu vidim sebe. Birala sam pjesme s velikom pažnjom kako bi album bio drukčiji od onoga što se snima i pjeva i to je urodilo plodom. Mislim da sam uspjela uspostaviti neki smjer koji mi je otvorio nove vidike, što mi je pomoglo da se lagano vratim sevdalinki. Ovim albumom napravila sam preokret u karijeri. Pjesme “Žena kao žena”, “Ljubav”, “Mojoj majci” mjesecima su zauzimale prva mjesta na top listama, a na koncertima ih publika pjeva sa mnom. Želim da te pjesme jednog dana, kada prestanem pjevati ili nestanem, i dalje žive i budu u narodu.
Koji je vaš najveći hit?
Teško je opet izdvojiti hit jer u svojoj karijeri imam toliko pjesama koje su ostale u narodu pa bi bilo nemoguće spomenuti jednu ili dvije pjesme. Ali zasigurno bi to bio album „Sanjam“, koji je prodan u više od milijun i 800.000 primjeraka. Pjesme „Voljela sam, voljela“, “Zelene oči”, “Ja te pjesmom zovem”, “Crne kose”, “Ja te volim”, “Ali pamtim još” hitovi su ne samo u BiH već i u Hrvatskoj i Sloveniji pa čak i u Italiji.
Koga od kolega najviše cijenite s područja bivše Jugoslavije?
To je teško pitanje. Toliko ima divnih kolega i sjajnih umjetnika koje poštujem i cijenim. Volim slušati i cijenim sve što je kvalitetno, ali izdvojila bih Arsena Dedića, Terezu Kesoviju, tu su i Zaim Imamović, Himzo Polovina, Safet Isović, Kemal Monteno, Al Dina, Oliver, ali ima još kolega koje volim i svi su oni obilježili svoje vrijeme.
Imate li u svom životu neostvarenih želja i snova?
Kad sam bila mlada, imala sam neke želje i snove. Međutim, morate odmjeriti svoju snagu i koliko ste u stanju postići i ostvariti svoje želje. Ne znam bih li mogla navesti nešto što mi se nije ostvarilo. Ja sam zapravo skromna osoba i uglavnom su mi se ostvarile sve želje, ali za neke koje bih možda i poželjela, bojim se da ne bi bilo previše. Ponekad čovjek treba biti realan. Najvažnije u tome svemu jest da ostaneš psihički jak i zdrav. Što vrijedi čovjeku bogatstvo kada je bolestan?!
Što vas čini sretnom i zadovoljnom?
U kakvom svijetu sada živimo, mnoge stvari mi se ne sviđaju i ne mogu biti potpuno sretna i zadovoljna. Ispunjava me zdravlje ne samo moje obitelji i mene nego svih onih koje volim i poznajem. Neka svi oni budu zadovoljni i sretni, tada ću i ja biti. Usrećuju me moji fanovi i prijatelji, moje pjesme, uspjeh svih jer ja sam, hvala Bogu, uspješna i zadovoljna pa se radujem također tuđoj sreći. Bog me stvorio da se brinem i o drugom, a ne samo o sebi i to me čini zadovoljnom.
Jedina ste folk pjevačica koja bilježi poslijeratne uspjehe u Hrvatskoj. Zbog čega ste u prednosti u odnosu na kolegice?
Poznato je da sam jedina ja i prije rata, 80-ih godina, uživala poseban rejting u Hrvatskoj. Održala sam solistički koncert ‘82. godine u velikoj dvorani Lisinski, koji je u to vrijeme prenosio Radio Zagreb, pa poslije i ‘96. godine, a evo i sada. Tamošnji muzički stručnjaci, pa i publika, mene doživljavaju kao istinskog prikazivača i interpretatora originalne muzike kada je autohtono narodno stvaralaštvo posrijedi.
Ljetujete li u Hrvatskoj?
Ja ljetujem svuda, kako kažu, kamo me život odnese. Naravno da volim ljetovati u Hrvatskoj, koju i inače volim i obožavam. U njoj se osjećam kao i u svojoj zemlji, kao da sam kod kuće. Inače, ja sam osoba koja cijeli svijet smatra svojim. Ne volim granice, ključ ni novčanik.
Hanka, slovite kao najpoznatija „botoks dama“ u BiH?
Nemam pojma zašto me tako zovu. Vjerojatno ne mogu shvatiti da žena u mojim godinama može biti lijepa i bez botoksa. Hvala Bogu što mi imamo genetski tako lijepo lice. Pa moja majka je sa 81 godinom umrla bez ijedne bore na licu i hvala Bogu što sam genetski na nju. Zaista, kad me ljudi vide, ne mogu vjerovati. Svi me pitaju, pa čak i moji prijatelji: „Hanka, draga, pa ti se uopće ne mijenjaš“. Ja sam takva po prirodi i takav mi je duh.
Veliku buru u javnosti izazvala je izjava bivšeg srpskog zatvorenika Gorana Goluba koji vas je optužio da ste ga kao estradna zvijezda u vrijeme rata mučili i seksualno uznemiravali u zatvoru “Silos” u Hadžićima?
Mogu samo reći da je to čista laž i da je to nečije maslo, samo ne znam čije? Tko pokušava da nakon poštenog rada i života nešto imputira ženi koja je cijeli svoj život radila da bi samo činila dobra djela, da bi širila ljubav i pozitivnu energiju? Je li to nekome sada smeta? Vjerujte ne znam. To je sada na sudu. Morala sam, nažalost, tužiti iako ne volim sud. Morala sam to zaustaviti i spriječiti. Nažalost, to je nečija strategija kako bi napakostili ljudima koji nešto vrijede i koji su nešto postigli. Ja sam svjesna da je to nečije djelo, da je to nečija strategija, sumnjam da je to ideja tog čovjeka, tog Goluba. Ja tog čovjeka nikad nisam ni vidjela ni čula, ne samo njega nego tijekom rata nikada nisam ni bila na tom mjestu.
Iako je prošlo 19 godina od završetka krvavog rata u BiH, još uvijek se stječe dojam da su tri naroda u BiH podijeljena. Kako vi kao Bošnjakinja gledate na to?
Nažalost, još uvijek na području BiH postoje tenzije između naroda. Iako ja osobno nemam nikakvih problema kao javna osoba, ali tu i tamo me neki pokušavaju blatiti i raditi nemir u mom životu. Za tenzije između ljudi u BiH krivi su političari. Svim narodima u BiH pun je kufer svega i svega su siti, od prebrojavanja krvnih zrnaca do stvaranja neprirodnih odnosa i situacija. BiH treba biti primjer cijelom svijetu po suživotu i toleranciji koji su uvijek bili na zavidnom nivou. Ja sam uvijek vjerovala da rat može biti svuda u svijetu, ali u BiH nikada jer mi smo se doživljavali kao jedan narod. Jednostavno je u nekakvim američkim kabinetima zatrebalo da se ovdje napravi razdor i to su postigli, naravno, uz određene ljude koji su psihički poremećeni, kojima je um bolestan. Normalan i zdrav čovjek to nikada ne bi učinio niti bi prihvatio takvu igru, da se ljudi na tako ružan način razdvajaju i da se gledaju preko nišana.
Posljednjih dana svjedoci smo krvavih sukoba na području Pojasa Gaze?
To mi je jako bolno. Svatko tko ima razuma i koji ima imalo osjećaja, ljudskih emocija mora osuditi tu situaciju. Ja ne mogu napadati nikoga niti govoriti tko je u pravu, a tko nije. Politika je čudna stvar. Povijesno gledano, svatko sebi daje za pravo. Međutim, opet je za to sve kriva međunarodna zajednica na čelu s Amerikom. Ljudi koji bi mogli zaustaviti to krvoproliće mirno gledaju i ne reagiraju, kao što su činili u BiH. Žao mi je djece, staraca, žena…
Biste li se odazvali humanitarnom koncertu za pomoć stradalima u Pojasu Gaze?
Naravno da bih, bez ikakvog razmišljanja, bilo kada i bilo gdje.
čuj ovo "kraljica sevdaha", to stalno ponavlja i Večernji i ostali hrvatski mediji. Hanka Paldum ne može biti kraljica sevdaha, jer nije nikada pjevala sevdalinke, osim ono nekada na posebnim prilikama na koncertima. Ali to pjevaju svi bosanski pjevači kada su neki festivali sevdaha za posebene prigodbe. Hanka je u bivšoj Yu bila pjevačica takozvane novokomponirane narodne glazbe. I nije nikad na pločama snimala stare izvorne sevdalinke, već novokomponirane pjesme. Jedan od njenih najvećih hitova je "Voljela, sam voljela", koji joj je napisao sarajevski roker Milić Vukašinović, nekadašnji pjevač grupa "Vatreni poljubac" i "Teška industrija". Postoji čak i jedna rok-verzija ove pjesme sa električnom gitarom. Drugi najveći Hankin hit je "Voljela sam oči zelene" također novokomponirana glazba. itd, itd. Tipične "kraljice sevdaha", nešto starija generacija od Hanke, bili su Beba Selimović, Zora Dubljević, Nada Mamula i Zehra Dehović..koje su pjevale gotovo isključivo samo stare tradicionalne sevdalinke...