Nije prošlo ni godinu dana otkako je kazališna redateljica Snježana Banović imenovana šeficom SDP-ova Savjeta za kulturu, a već je bivša na toj funkciji.
Neopozivu ostavku dala je u četvrtak, i to nakon što su počele žestoke kritike iz SDP-a na njezin račun jer je na Twitteru kritizirala SDP-ovce što među četiri potpredsjednika stranke nisu izabrali ni jednu ženu, ali jesu Borisa Lalovca, “dokazanog zlostavljača žena”, te se zapitala u čemu je razlika između njega i sada već bivšeg HDZ-ova župana Alojzija Tomaševića.
Mizogina situacija
– Imala sam potrebu to napisati jer mislim da je SDP u žestokoj mizoginoj situaciji i da nema odnos prema kolegicama kakav bi trebali imati socijaldemokrati. Nisam znala da je Općinsko državno odvjetništvo u slučaju Borisa Lalovca odbacilo prijavu za obiteljsko nasilje iako je gospođa Lalovac predala i privatnu tužbu, pa sam se i ispričala, ali tek tada su iz SDP-a počeli žestoki napadi na mene. A ako ne znate prihvatiti ispriku, onda je nikada nećete znati ni dati – kaže Banović. Dodaje i kako je zapravo cijeli taj slučaj pokazatelj da u SDP-u danas ne shvaćaju da u jednoj ozbiljnoj državi, a naročito u socijaldemokratskoj stranci, netko s takvim optužbama mora odmah otići s funkcija.
– Političari bi već jednom trebali postati primjer drugima. Ali oni misle da iz Sabora mogu pljuvati po bilo komu. Kada razgovaraju o meni, ne spominju mi ni ime, ja sam za njih “ona” – kaže Banović.
Sa SDP-om je, dodaje, sada raskrstila. Jer ostavku nije dala samo zbog napada koji su uslijedili nakon njezine izjave o Lalovcu nego i zato što reforma nije moguća tamo gdje nisu svjesni da stvari rade krivo, a upravo je takva situacija u SDP-u.
– Da je drukčije, zapitali bi se za mnoge stvari, ali u toj stranci svi samo čuvaju svoje pozicije. Ja sam radila svoj posao za koji sam i angažirana, ozbiljno sam to shvatila, napravila jedina program za kulturu i medije a da mi se nitko iz te stranke naknadno nije javio. Čula sam samo da je program pohvaljen na Središnjem odboru. Nisam vidjela ni da je netko iz SDP-a taj program koristio, predstavio u javnosti. Sve su to pokazatelji da kontakt između Savjeta i stranke nije zaživio pa je i moj dojam da je sve to rađeno tek forme radi. Osim toga, stalno se osnivaju nova i nova tijela, ali ni jedno ne dovrši posao do kraja – kaže Banović.
Tko je Vjeran Zuppa?
Trenutačno, drži, ne vidi da se nešto značajno može u SDP promijeniti nabolje. Šef stranke Davor Bernardić ostao je sam i osamljen i nema snage obračunati se s onima koji mu štete.
– Lider mora znati povući i neke nepopularne poteze, znati se obračunati s mangupima u svojim redovima, ali tome očito nije sklon i sad mu se to vraća kao bumerang – smatra Banović.
Za hrvatsku politiku kaže da je močvara i da su je mnogi, nakon što se i sama angažirala u Savjetu, pitali što joj to treba.
– Nekako mi se čini da me politika svakih deset godina udari. Ali tko se ne izlaže, ne može ni dobiti po piksi. Prvi put u političke sukobe ušla sam 2002. godine u HNK pa 2009. kada sam reagirala na istup Zorana Milanovića i pitanje tko je Vjeran Zuppa. A sad mogu kazati da je taj antiintelektualni diskurs i strah od intelektualaca koji je u SDP-u postojao i 2009. godine, danas deset puta veći – kaže Banović.
Kaže da je vidjela da ljude u SDP-u kultura uopće ne zanima, da im nije na popisu tema.
– Oni nemaju povjerenje u kulturu, a bez toga nema naprijed. Najveća pogreška koju su napravili je kada je Zoran Milanović 2012. godine prepustio kulturu HNS-u. To je bilo fatalno. U tom je mandatu napravljeno toliko štete te je pripremljen teren za Zlatka Hasanbegovića – smatra Banović.
Nakon što je dala ostavku, zvali su je i predsjednik SDP-a Davor Bernardić i potpredsjednik stranke Rajko Ostojić na čiji je poziv i pristala biti na čelu Savjeta za kulturu i medije. A javili su joj se i Bojan Glavašević i Željka Antunović. Unatoč svemu, svima u SDP-u, kaže, želi sreću jer joj je stalo da se promaknu u pravu socijaldemokratsku stranku. A to nije, kaže, tako teško. Treba se samo držati glavnih postulata, a koji su danas svakodnevno ugroženi – sloboda, jednakost, solidarnost.
Socijaldemokratska Partija se konačno svodi na pravu mjeru, kao i druge sljednice Komunističke Partije u bivšim komunističkim državama. Realno, potpora bi im trebala biti od 5-7 %, kada ih pristrani mediji i strani plaćenici ne bi potpomagali. Problem te stranke, osim komunističkog naslijeđa sa svim teškim zločinima i genocida (Jazovka, Barbarin rov, Beliburg...), jest da većinom nisu socijaldemokrati već jugoslavenska desnica - jugoslavenski nacionalisti. To nije neobično jer su često samo dodatak velikosrpskom nacionalizmu.