Sir sazrio na 800 DEM iz čarape

Najpoznatiji lički proizvođač krasnarskog sira i vlasnik moderne sirane Runolist u Otočcu, Vladimir Tomaić prije dvadesetak godina radio je kao matičar u mjesnom uredu Krasno na Velebitu. Taj solidan posao na kućnom pragu bez velikog stresa i sigurna državna plaćica nije bio Tomaićev životni san. Kada je prije dvadesetak godina propala mljekara u Krasnom, u kojoj su radili njegovi roditelji Ante i Marija, Vladimir je odlučio ostaviti posao matičara i krenuo u mljekarski biznis. Iz čarape je, kako reče, izvukao mizernu ušteđevinu od 800 njemačkih maraka i s tavana skinuo stari bakreni kotao za pravljenje sira na tradicionalan način, te u jednom prostoriji od 50 četvornih metara propale mljekare krenuo u poslovnu avanturu. Tada ni u najljepšem snu Vladimir nije mogao zamisliti da će za manje od dva desetljeća, potkraj studenog prošle godine imati veliku siranu s objektom od 750 četvornih metara i modernim pogonom u kojemu dnevno preradi pet tisuća litara mlijeka.

13 radnika, 70 mljekara

– Otac Ante je u mjesnoj mljekari zaradio mirovinu, a majka Marija nije je dočekala jer ju je "Primorje" iz Senja, u čijem je bila vlasništvu, zatvorilo. Rekao sam– bila bi šteta da Krasno ostane bez sira proizvedenog na tradicionalan način. Danas, kada s ove distance gledam na taj svoj početak, mogu reći da ni sam ne znam kako sam uspio prebroditi sve poteškoće koje su mi bile na putu. Šanse za uspjeh su bile uistinu minimalne – nisam imao osiguran kapital za početak posla, niti sigurno tržište, a ni dovoljne garancije da ću imati dovoljno mlijeka za preradu. Ali nisam se predavao ni pred jednom preprekom. A bilo ih je dosta – priča Vladimir Tomaić, koji u svojoj sirani Runolist zapošljava 13 radnika.

Prvi zaposlenici sirane bili su on i njegova majka Marija. Njih dvoje su trinaestog dana u srpnju 1992. godine tradicionalnom metodom kuhanja mlijeka u starom bakrenom kotlu proizveli samo sedam sireva.

– Sjećam se toga dana kao da je bio jučer. Uspjeli smo preraditi samo 73 litre mlijeka, od toga je ispalo sedam sireva. Proizvodnja je trajala gotovo cijeli dan jer je tradicionalna metoda kuhanja mlijeka u bakrenom kotlu vrlo zahtjevan i naporan posao" – prisjeća se Vladimir Tomaić svojih početaka pokazujući nam bakreni kotao od kojega je nastalo njegovo mljekarsko carstvo.

Prve dvije godine Tomaićeva sirana u Krasnom, smještena u 50 četvornih metara zgrade nekadašnje mljekare, dnevno je prerađivala 180 litara mlijeka. Svakog jutra Vladimir je svoje mljekare obilazio starim "Renaultom 4" i od njih otkupljivao mlijeko. U zimskom razdoblju, kada bi veliki snijeg prekrio Velebit, obilazak kooperanata sa "četvorkom" po zaleđenim i zatrpanim makadamskim putovima bila je prava avantura. Danas mlijeko otkupljuje od 70 proizvođača mlijeka koje svakog jutra obilaze njegovi radnici s modernim kamionima s cisternom. Dvije godine nakon što je Tomaić započeo biznis, stupili su na snagu novi propisi koji su zahtijevali puno veću investiciju od one s kojom je on počeo posao. Da bi opstao na tržištu i zadovoljio stroge propise, Vladimir je morao podići kredit od 65 tisuća njemačkih maraka.

– Kamate na kredit bile su 15 posto, a inflacija je divljala. Za mene je tada tih 65 tisuća maraka bilo bogatstvo i iskreno sam mislio: "Bože, kada vratim taj kredit, bit ću najbogatiji čovjek na svijetu" – iskreno će Vladimir.

Prvih osam godina svoje mljekarsko carstvo Vladimir je podizao samo na proizvodnji pravog krasnarskog sira. Prije deset godina počeo je uvoditi i nove proizvode kao što su sir škripavac i velebitski ovčji sir. Usporedno s uvođenjem modernijih pogona u svoju siranu, Vladimir je počeo razvijati i specifičan način prodaje svojih proizvoda. Uvijek su na tržištu bili prisutni njegovi sirevi, ali najveći dio proizvodnje je prodavao doslovce ispred svoje sirane u Krasnom.

Pokus sa skijalištem

– Ljeti je Krasno bilo puno turista, ali zima je za nas bila mrtva sezona. Odlučio sam to promijeniti pa sam pokrenuo razvoj zimskog turizma gradnjom prvog skijališta u Krasnom. Uložio sam u taj projekt pola milijuna kuna, napravio staze za skijanje i sanjkanje, pa su ljudi i zimi počeli dolaziti u Krasno i kupovati sir. Nažalost, tri godine je dobro išlo, ali poslije toga dvije su zime bile bez snijega, pa je zbog nekih lokalnih problema skijalište zamrlo – kaže Vladimir, koji je uz pomoć Ministarstva poljoprivrede i pretpristupnog fonda Sapard kupio najmoderniju opremu za svoju siranu, koju je prije 11 mjeseci otvorio u poslovnoj zoni Otočac.

– Čak 60 posto svoje proizvodnje i danas prodam u vlastitim trgovinama u Krasnom i Otočcu. U moju siranu dolaze turisti, prolaze kroz edukativni hodnik gledajući kroz prozore proces proizvodnje, u kušaonici degustiraju moje proizvode, a u trgovini ih kupuju – kaže Tomaić.