Sirijske vlasti provele su u nedjelju referendum o nacrtu novoga ustava koji bi u teoriji trebao prekinuti pet desetljeća jednopartijskog sustava. No na njemu su glasovali samo ljudi odani Assadovu režimu, a oporba ga je proglasila farsom. Dok su birači neometano glasovali u Damasku, krvave borbe nastavljene su u ostalim dijelovima zemlje, pogotovu u Homsu.
Kao osvajanje Berlina
A dodatno razbuktavanje borbi sve više prijeti raspadu pobunjeničke Slobodne sirijske vojske (FSA) kojoj je jasno da ne može očekivati pomoć kakvu su prije godinu dana dobili pobunjenici u Libiji. Assadova strategija izoliranja pobune i potiskivanja borbi iz širokih prostora u naselja je uspjela. FSA ne može dobiti logističku potporu, njegove su snage potpuno okružene, a prema tim ostacima postrojbi regularna vojska počinje primjenjivati istu taktiku kakvu je ruski general Žukov koristio pri zauzimanju Berlina u posljednjim danima 2. svjetskog rata. Topništvom i potpunim rušenjem objekata u naseljima pod kontrolom pobunjenika Assadove snage otežavaju im kretanje istodobno pazeći da ne zatrpaju gradske ulice toliko da si onemoguće tenkovske prodore. Apsolutno rušenje cijeloga grada samo stvara kaotične kratere i naizmjenične gomile materijala koje blokiraju borbeni manevar tenkova, što su naučili Srbi pri napadu na Vukovar. Kada se takva pravokutna mreža potpuno srušenih objekata uspostavi, gerila u obrani ne može brzo prebacivati svoje malobrojne snage i gubi prednost utvrđene obrane. Assad će vjerojatno u danima koji slijede u izolirane gradske četvrti ubaciti agenturu radi pridobivanja uplašenih stanovnika. Potom će spriječiti humanitarnu dostavu hrane, odvoženje ranjenika i izlazak civila. Civili će tako postati „teret“ zbog prehrane i urušavanja morala.
Nesreća Sirijaca
Bashar je sin Hafeza Assada koji je čeličnom šakom vodio Siriju od 1971. do svoje smrti 2000. Diplomati ga pamte kao lukavog i nepopustljivog; saslušao bi svakog poklisara, odgovorio ne bi ništa, te bi potom samo jače stisnuo polugu vlasti. Povijest se ponavlja. Jednako kao danas u Homsu, gdje FSA doživljava teške trenutke, prije 30 godina je Hafez u Hami krvavo ugušio pobunu predvođenu i danas aktivnim ogrankom Muslimanskog bratstva. Bashar će u danima koji slijede poći očevim stopama.
Za to vrijeme ministri zapadnih zemalja i Turske sastali su se u Tunisu kako bi, možda prekasno, zaustavili potpuni krah pobunjenika diplomatskom akcijom. S druge strane, saveznici službenog Damaska vrlo su se dobro profilirali i Assadu je jasno na koga može bezuvjetno računati. Kičmu opstanka sirijskog režima danas čini Rusija koja ne samo da u Vijeću sigurnosti, zajedno s Kinom, brani Assadov režim već i naoružava snage regularne vojske koja guši pobunu diljem zemlje.
Uz pomoć ruskih protuzračnih sustava SS-200, a možda i SS-300 za koje se sumnja da su im u međuvremenu došli u ruke, Assadove postrojbe će lako parirati eventualnim napadima iz Turske ili sa Sredozemnog mora. Dodatnu sigurnost daju im i iranski ratni brodovi koji su prije nekoliko dana uplovili u sirijske luke i, pretpostavlja se, dopremili novu generaciju artiljerijskih bitnica koje značajno dižu vatrenu moć sirijske vojske.
Međunarodna zajednica ne može povući niti jedan veći potez prije ruskih predsjedničkih izbora jer bi to samo dodatno ojačalo Putinovu poziciju.
Na nesreću Sirijaca, ove godine su i francuski i američki izbori, što situaciju dodatno komplicira.
Većina Sirijaca je uz legalnu vlast i ne će se dati zavesti od ne samo Sirijskih, nego neprijatelja čitavog svijeta-Amerike i Izraela.