Što da radi ovaj fant?, Pošto, kumo, lonac?, Prasičkovanje, Lanac probijanac, Pevčeki, Ivice gljivice, koliko je sati?, a može i Care, care, koliko je sati?... Nastavite niz i prisjetite se nekih od igara koje su bile popularne prije nego što su računala i pametni mobiteli djeci počeli određivati sadržaj slobodnog vremena. Za razliku od računalnih, za koje ni ne treba društvo jer se igraju u osami dječje sobe, stare igre bile su nezamislive bez pravih suigrača i to po jednostavnom pravilu: čim više, to bolje i veselije.
I za učitelje i roditelje
Danas djeca sjede na klupi u parku, čak i na plaži jedno do drugog, svako zadubljeno u svoj mobitel. Prije je trebalo pronaći ekipu i zatim dogovoriti zabavu. I bilo je veselo.
Neke od igara koje su obilježile djetinjstvo mama i tata, ali i baka i djedova današnje djece na površinu su izvukli učenici Osnovne škole Prelog i Knjižnica i čitaonica Grada Preloga. One su dio dvogodišnjeg Comenius projekta "Zaboravljene ulične igre", čiji je cilj ponovno oživjeti nekad popularne igre, ali i promicati boravak djece na svježem zraku.
– To je naš odgovor na sve veći broj pretilih učenika, ali i bolesti poput iskrivljene kralježnice, dakle sve ono što je vezano uz stalno sjedenje za računalom. Oživljavanjem igara u realnom, a ne virtualnom svijetu potičemo učenike i roditelje na aktivno druženje u krugu obitelji, a učitelje na implementaciju igara u nastavu – objašnjava Maja Lesinger, ravnateljica knjižnice. Otišli su i korak dalje pa su se povezali s istomišljenicima iz drugih država, od Rumunjske i Bugarske do Poljske, Italije i Turske. Izradili su i e-knjigu te priručnik za učitelje.
Nervozni bez računala
– Klinci uglavnom nisu nikad čuli za te igre i bili su vrlo iznenađeni. Kad su bili manji, većinom su se igrali skrivača i lovica. Najviše nas je iznenadilo što ni njihovi roditelji nisu znali mnogo o većini igara za koje smo prikupili podatke – kaže M. Lesinger. Potrebu za ponovnim učenjem starih igara, onih koje će djecu pokrenuti, stručnjaci potkrepljuju istraživanjem Zavoda za javno zdravstvo provedenim među 1184 učenika u Međimurskoj županiji koje je pokazalo je da svaki treći učenik 7. i 8. razreda te svaki peti učenik 2. razreda srednje škole dnevno pred TV-om provede više od tri sata. Trećina sedmaša i osmaša (34 posto dječaka i 28 posto djevojčica) najmanje tri sata slobodnog vremena provodi za računalom, a u srednjoj školi taj postotak raste na čak 47 posto. Trećina djece rekla je da ne može zamisliti nijedan dan bez računala, štoviše uznemireni su i nervozni kad moraju prekinuti igranje računalnih igara. Možda ih popis nekih njima novih dječjih čuda uvjeri da postoji zabava bez ekrana.
>>Dosta surfanja! Djecu treba poticati na zajedničke igre na otvorenom
Tko se sjeca igre "Pincek i pala"? Ja znam jednu skolicu gdje se nacrta 9 polja t.kucica (3×3) pa se skace s dvije noge, pa lijevom, desnom, zabica - ali se ne smije nagaziti na crtu. Prvo se skace iz sredine, a potom sa uglova. Bila su to lijepa vremena! Igranje vani, a sendvic: kruh namazan s domacom masti i posut crvenom paprikom :-)