Škole i danas odgajaju da se ne misli svojom glavom kao i nekad

Teško je usporedbe temeljiti na argumentima jer se zaključci obično svedu na subjektivne dojmove. U ono vrijeme dosta smo radili rukama, na žalost bez odgovarajućeg alata, često smo išli na izlete, bilo je više ljudske, a manje medijske komunikacije i u školskim torbama imali smo manje knjiga od današnjih generacija – tako nam je na pitanje što mu se čini kad su škole bile bolje, u bivšoj nam državi Jugoslaviji ili danas u Hrvatskoj, odgovorio prof. dr. Milan Matijević, profesor na Učiteljskom fakultetu, koji se godinama bavi sustavom obrazovanja.

Mali Finci uče ručni rad

Drži da je prednost ondašnjih škola bila u tome što su djeca imala više prirode i društva, tehničkog i likovnog odgoja te domaćinstvo koje danas ne postoji.

– Praktični tečajevi domaćinstva i prve pomoći bili su obvezni za sve učenike, a praktični tečaj poljoprivrede bio je obvezan u programima seoskih škola – prisjeća se Matijević. Dodaje da od 2006. godine hrvatska djeca nemaju domaćinstvo, a satnica tehničkog i likovnog srezana je na jedan sat tjedno. Za razliku od naše, finska djeca još uvijek imaju dva sata tjedno ručnog rada, nekoliko sati likovne kulture i domaćinstva s ekonomijom. I finska djeca na međunarodnim testovima postižu daleko bolje rezultate od hrvatskih školaraca. Doktor Boris Jokić iz Instituta za društvena istraživanja, koji godinama istražuje prednosti i nedostatke našeg školstva, kaže da se radi “gotovo o istom obrazovanju, koje se odvija u dva različita povijesna trenutka, i to ne samo u terminima nacionalne povijesti već globalnog razvoja”.

– Današnje hrvatsko obrazovanje nije samo slično vremenu prije osamostaljivanja već ima karakteristike slične onima otprije 110 godina kada je Stjepan Radić upozoravao da ta škola većinom razvija poslušnike. Slično je bilo i u socijalizmu. Problem je što se naša stvarnost znatno promijenila, prije svega zbog razvoja tehnologija, a škola je ostala ista – upozorava Jokić. Smatra da je školstvo u bivšoj državi barem pokušavalo biti socijalno osjetljivo, a prednost mu je bila i u predmetima koji su imali praktičnu komponentu i bili bliži stvarnom životu.

Šuvarov model bez analize

– U toj školi ste barem jednom nešto skuhali, zašili gumb, zabili čavao. Današnja škola preslika je podjele akademskih disciplina i nema puno veze s iskustvom života velike većine ljudi – zaključuje Jokić i dodaje da su joj prednosti – demokratičnost, manji razredi, bolji uvjeti rada i prepoznavanje individualnih karakteristika mladih osoba.

Bez istraživanja, kaže prof. dr. Nikola Pastuović, stručnjak koji je sudjelovao u raznim reformama našeg obrazovanja, na pitanje kad je obrazovanje bilo bolje, može se odgovoriti samo impresionistički. No, podsjeća da je nakon ukidanja gimnazija i uvođenjem tzv. Šuvarovih srednjih škola 80-ih godina, opće mišljenje bilo da je obrazovni sustav podbacio iako nikada nije provedena analiza stvarnog potencijala desetogodišnjeg općeg obrazovanja, koji je bio veoma sličan švedskom. A švedski učenici uspješniji su od hrvatskih.