Prema predaji, glagoljicu je osmislio sv. Ćiril (Konstantin) početkom druge polovice 9. st., možda po uzoru na grčko pismo, s ugledanjima na neka druga pisma što ih je poznavao, iako se za velik broj grafema ne može pouzdano utvrditi podrijetlo. Naime, Svetu braću Konstantina i Metoda na molbu moravskoga kneza Rastislava poslao je bizantski car Mihajlo da šire kršćansku vjeru na slavenskom jeziku.
Grafijski sustavi kojima su se bilježili latinski i grčki jezik nisu bili pogodni za zapisivanje nekih glasova slavenskoga jezika (latinica će biti prilagođena zapisivanju hrvatskoga jezika tek u drugoj polovici 19. st.) pa je sv. Ćiril izmislio sasvim novo pismo, kojim su se zapisivali slavenski glasovi. Prvotno djelovanje Svete braće i njihovih učenika bilo je u Češkoj i Moravskoj, a zatim po južnim slavenskim zemljama: Panoniji, Hrvatskoj, Bosni, Makedoniji, Bugarskoj itd.
Najviše se upotrebljavala u Hrvatskome primorju i u sjevernoj Dalmaciji. Stariji je tip glagoljice obla glagoljica, a mlađi je tip uglata ili hrvatska glagoljica jer je vezana isključivo za područje Hrvatske.
Pregrada u crkvi
Jedan od najstarijih glagoljaških zapisa kojima počinje hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika jesu Bečki listići (11./12. stoljeće). Sadržajno su povezani s Kijevskim listićima, češko-moravskim spomenikom iz 10. stoljeća, također pisanim glagoljicom.
No, najpoznatiji spomenik pisan glagoljicom (prijelazni tip iz oble u uglatu) jest Bašćanska ploča (vremenski se smješta na prijelaz u 12. stoljeće, oko 1100. godine). Izvorno je bila ugrađena kao lijeva pregrada (plutej) koja je dijelila prostor za svećenstvo od prostora za puk u benediktinskoj crkvi svete Lucije u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku, odakle je 1934. godine prenesena u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Glagoljski misal
Prva knjiga tiskana glagoljicom i na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije jest Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483., koji je tiskan 22. veljače 1483., čime su Hrvati dobili svoju prvu inkunabulu (knjigu tiskanu do 1500. godine), i to samo 28 godina nakon Gutenbergova izuma tiskarskoga stroja. Misal se i danas smatra najljepšom tiskanom glagoljskom knjigom, a raskoš svjedoči o ekonomskoj i intelektualnoj moći popova glagoljaša jer u to vrijeme nije bilo lako pripremiti i tiskati knjigu, a određene naznake upućuju na to da je tiskana u Hrvatskoj, točnije u Kosinju u Lici, koji je u srednjemu vijeku bio važno kulturno i tiskarsko središte. I prvi prijevod Novoga zavjeta na hrvatskome jeziku tiskan je u Urachu kraj Tübingena 1562. godine upravo na glagoljici.
Glagoljica se na hrvatskim prostorima snažno ukorijenila, u pretežitoj uporabi bila je do 16. stoljeća, a aktivno se rabila čak do sredine 19. stoljeća.