Slijepa u zatvoru - sjedi u ćeliji i razmišlja o kćeri

Soba u požeškoj kaznionici već je bila spremna dok su 44-godišnju Natašu Pogačić službenici vozili na odsluženje šestomjesečne kazne zatvora.

Općinski sud u Karlovcu kaznio ju je zbog neodazivanja na ročišta. Olakotna ni samilosna činjenica nije joj išla u prilog – Nataša Pogačić jedina je slijepa osuđenica u Hrvatskoj koja zbog kaznenih djela služi svoju zatvorsku kaznu.

Ne poznaje prostor

Naime, Nataša Pogačić račune za telefon nije plaćala, opomene koje su joj stizale ostale su zanemarene, dug se s kamatama popeo na oko 30 tisuća kuna. Nakon opomena i neplaćanja, slučaj je završio na sudu, a pozive na ročišta posve je ignorirala. Njezina obitelj tvrdi – opomene, kao ni poziv na ročišta, nije mogla pročitati jer je slijepa, a pomoći joj nije mogao ni slijepi suprug.

Pogačić u Požegi broji već dva mjeseca, ne zna kako izgleda ona bezlična zatvorska soba u kojoj boravi preduga 24 sata na dan, nema pojma ni kako joj neprikladno stoji ona odjeća koju mora nositi... Zna samo – nedostaje joj dvogodišnja kćerkica.

– Bako, a gdje je mama? – pita pak djevojčica kilometrima udaljena od Slavonske Požege i od majke smještene u zatvoru...

– Na putu je – ne čeka odgovor malena, već unaprijed ispuni tišinu naučenim odgovorom. A Nataša zatvorsko vrijeme krati sjedenjem i beskonačnom dosadom! Po zatvoru se slabo kreće, ne poznaje prostor, od zaposlenika i čuvara nitko se i ne trudi pružiti joj potrebnu njegu – barem tako kaže njezin otac Ivica Lukavečki, koji ju je posjetio u kaznionici.

– Tek je jedna od “cimerica po kazni” povede u šetnju. Nataša je zove “teta”. Za nju nema radija, niti joj ga smijemo donijeti. Jedini njezin prozor u svijet je računalo, a ni ono joj nije na raspolaganju, ne može čak ni dobiti kazete kako bi si, ako ništa, slušala knjige – tužno će otac. Ne skriva, zatvor je zaslužila, nije podmirila svoje obveze, ali ipak, njoj su potrebni drugi uvjeti. U zatvoru posebnih uvjeta nema – slijepe osobe kao i one s drugim tjelesnim oštećenjima jednostavno se moraju prilagoditi većini.

Prisvojila 51.000 kuna

– Nema poseban tretman jer nažalost u Hrvatskoj ne postoje posebni ni prilagođeni uvjeti, ali svi od zaposlenika kaznionice kao i zatvorenica brinu se o Nataši. Baš zato što je slijepa svi su joj podarili dodatnu brigu, čak se usuđujem reći kako se o njoj najviše brinemo možda čak na štetu ostalih zatvorenica – rekao je Slavko Orešković, upravitelj jedne od najvećih kaznionica, u kojoj Nataša služi svoju kaznu. Za njezin što raniji izlazak iz zatvora i ponovni susret s kćerkicom, koja se s mamom najviše od svega voli igrati skrivača, brinu se i karlovačke udruge DIAK.

– Kako je ona slijepa osoba s dvogodišnjim djetetom koja teško podnosi zatvorsku kaznu, pisala sam prije dva tjedna, u ime karlovačke udruge DIAK, Uredu predsjednika i tražila da joj umanji kaznu. Vjerujem da će se to i dogoditi – kazala je Anica Šimunić, osnivačica Karlovačke udruge.

I dok Nataša Pogačić čeka izlazak iz kaznionice u Požegi, javnost je pamti i po nekoliko drugih sudskih slučajeva. Najzanimljiviji je onaj iz 2006. godine kada je na Općinskom sudu u Karlovcu osuđena na 18 mjeseci zatvora jer je kao vršiteljica dužnosti tajnice Udruge slijepih Karlovačke županije protuzakonito prisvojila 51 tisuću kuna. Na presudu se žalila, postupak je 2010. godine ponovljen, da bi lani u veljači bila oslobođena optužbi jer je dokazano da virman nije mogla ispuniti bez pomoći ovlaštenih osoba.

U karlovačkom zatvoru završila je i 2008. godine nakon uhićenja na graničnom prijelazu Bajakovo. Pokušala je iz Srbije ući u Hrvatsku na pokop svom prvom suprugu, a za redovite kontrole utvrđeno je da je za njom raspisana tjeralica karlovačkog Županijskog suda. Još je 2006. godine osuđena na pet mjeseci zatvora zbog lažnog predstavljanja – tvrdila je da je članica Povjerenstva za pomilovanje u Uredu predsjednika. Anici K., kako doznajemo, obećala je tada srediti pomilovanje, za što je od nje uzela 2500 eura. Da stvar bude bolja, i Anica K. je svojedobno u zatvoru služila kaznu zbog prijevara u financijskom inženjeringu.

U Srbiji osnovala tvrtku

No, Nataša zatvorsku kaznu nije počela služiti tada, već nakon uhićenja na graničnom prijelazu jer je pobjegla u Srbiju, gdje je osnovala tvrtku koja se bavila uslužnim djelatnostima, sklapanjem i programiranjem računala te govornog sustava za slijepe.

– Završila je fakultet, ali ju je ljubav odvela u Karlovac. Oduvijek se htjela baviti nekim biznisom, ali joj to nažalost nije išlo – suznih očiju priča otac Ivica Lukavečki. Neslužbeno pak doznajemo, Nataša se može snaći. Brojni njezini prijatelji kažu: – To što je bila slijepa nije ju spriječilo da čini kaznena djela. Oduvijek je naginjala rubnim poslovima...