Slijepa žena pala u neograđen kanal

Nesreća koja se u nedjelju popodne za šetnje uz Mrtvi kanal dogodila Mariji Hak, predsjednici Udruge “Homer”, Hrvatske udruge prijatelja bijelog štapa, samo ju je učvrstila u borbi za prava osoba s invaliditetom te uvjerila u opravdanost zahtjeva da se invalidnim osobama u Rijeci napokon omogući život dostojan čovjeka.

Spasili je prolaznici
M. Hak je hodala istočnom obalom Mrtvog kanala, nasuprot Ribarskoj ulici, sa psom vodičem. Uvjerena da je ondje zaštitna ograda, išla je udesno kako njezin pas labrador ne bi morao hodati preko smeća, kojega na tom dijelu uvijek ima. I odjednom je izgubila tlo pod nogama.

– Upala sam u Mrtvi kanal. Dalje se ničega ne sjećam. Osjetila sam jaku bol te nisam mogla ispustiti ni glasa. Na sreću, moj je pas lajao pa su me uz pomoć ljestava spasili prolaznici. Slomila sam dva rebra, leđa su mi prekrivena modricama. Od jakog udarca u glavu izgubila sam osjećaj ravnoteže– kazala nam je Marija Hak, koja je odlučila tužiti grad Rijeku zbog nepropisnog uklanjanja ograde.

– Zvali su me iz gradske uprave. Raspitivali su se što se dogodilo, a kad su doznali, rekli su mi da sam ja posljednja osoba za koju su mislili da bi mogla upasti u Mrtvi kanal – ispričala nam je Marija Hak.

Zbog nesreće koja joj se dogodila, kaže, još će žešće nego dosad upozoravati na propuste gradske vlasti te probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Zanima je zašto je uz Mrtvi kanal uklonjena ograda.

– Ovaj grad nema sluha ni za djecu ni za starije, a kamoli za osobe s invaliditetom. Od ukupnog broja invalida u Rijeci njih se 90 posto uopće ne kreće gadom jer za to nema uvjeta. Još smo 2004. dali rješenja kako grad učiniti dostupan slijepima, no sve što vlast čini ostaje na riječima. Nema želje da se problemi riješe. Mi u Homeru rješavamo pojedinačne probleme. Ove smo godine pokrenuli akciju “Vratite nam naše nogostupe”, ali uzalud. Tražimo da nam se omogući život dostojan čovjeka i nećemo odustati.

“Nevidljivi ožiljci”
Učinit ću sve da tako i bude, da se napokon nešto promijeni. Nakon 30 godina sljepoće ostalo mi je previše nevidljivih ožiljaka da bih se predala, oni mi daju snagu za borbu. Cilj je našeg projekta “Putokaz” senzibilizirati građane za probleme osoba s invaliditetom, omogućiti im da osjete empatiju za nas.

Grad ne zanimaju naši projekti, ne žele nam financijski pomoći, a to je prepreka da akcije uzdignemo na nacionalnu razinu – kazala je M. Hak. Gradski zvučni semafori ne služe ničemu, kaže, samo proizvode buku. Da bi bili učinkoviti, morali bi imati 23 različita zvuka za određivanje smjera kretanja, upozorila je Marija Hak.