podignuta optužnica

Slučaj Kuline: Ratne zarobljenike tukli i prisiljavali na seks

Foto: 'vanja zubcic'
'unutrasnja...split... tvrtko pasalic... snimila: vanja zubcic'
Foto: Arhiva VL
željko maglov (1)
Foto: Arhiva VL
željko maglov (1)
05.03.2011.
u 09:34
U optužnici je predloženo produljenje pritvora protiv svih okrivljenika zbog postojanja posebno teških okolnosti kaznenog djela.
Pogledaj originalni članak

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je, pred Županijskim sudom u Splitu, optužnicu protiv  Tvrtka Pašalića (55), Damira Boršića (55), Željka Maglova (51) i Milorada Pajića (51) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

Okrivljenicima se stavlja na teret da su od 2. ožujka do 23. travnja 1992. u Šibeniku; tijekom oružanog sukoba između oružanih snaga Republike Hrvatske i tzv. JNA, paravojnih snaga iz SR Jugoslavije te srpskih paravojnih postrojbi tzv. Republike Srpske krajine; kao pripadnici vojne policije koja je bila odgovorna za vojni zatvor Kuline postupali protivno odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, stoji u priopćenju.

Tvrtko Pašalić u to je vrijeme bio  zapovjednika 2. satnije 72. bojne Vojne policije i nadređen zapovjedniku zatvora; D. Boršić  zapovjednik  vojnog zatvora (obojica su imala zapovjedne ovlasti nad svim zatvorskim čuvarima te su bili odgovorni za primjenu propisa međunarodnog ratnog prava); Željko  Maglov radio je kao  pomoćnik zapovjednika 2. satnije, a Milorad Pajić pomoćnik zapovjednika kriminalističke službe 2. satnije 72. bojne Vojne policije. U tom svojstvu oni su, prema optužnici, fizički i psihički zlostavljali 21 ratnog zarobljenika, nakon što su 2. ožujka 1992. u akciji Hrvatske vojske oslobađanja sela Nos Kalik bili zarobljeni te u privedeni i zatvoreni u Kulinama.

Pašaliću i Boršiću na teret se stavlja i to što nisu ništa poduzeli premda su znali da drugi podređeni im čuvari svakodnevno muče i zlostavljaju ratne zarobljenike. Time su pristali da im podređene osobe nastave s protupravnim radnjama kao i na njihove posljedice.

Okrivljene, ali i druge nepoznate zatvorske čuvare tereti se da su tukli ratne zarobljenike po glavi i cijelom tijelu nogama, rukama, gumenim palicama, kundacima od pušaka, električnim kabelima i svim drugim prikladnim predmetima do kojih bi došli. Tereti ih se da su ih mučili električnom energijom odnosno ručnim elektrošokerom pod naponom te ogoljelim žicama pod naponom a električna energija je prolaskom kroz sve ratne zarobljenike uslijed udara električne energije stvarala strašne bolove. Tereti ih se da su ih tukli i nakon što bi ratni zarobljenici od iznemoglosti padali na pod nakon trčanja s vrećama napunjenima pijeskom od oko 50 kg.

Maglaja i Pajića tereti se i da su dvojicu ratnih zarobljenika prisiljavali na međusoban seksualni odnos.

U optužnici je predloženo produljenje pritvora protiv svih okrivljenika zbog postojanja posebno teških okolnosti kaznenog djela.

U odnosu na Milorada Pajića,  razdvojen je postupak zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske i istraga će se u odnosu na ovo kazneno djelo dopuniti.

 

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 63

Avatar atrpimir
atrpimir
10:38 05.03.2011.

Ponestati će vama jugoslavenima dokaza jednom, a onda ste naebali !

VA
vatra
19:10 05.03.2011.

\"fina gospoda\"

OB
-obrisani-
13:31 05.03.2011.

EVO NESTO STO VI NEZNATE---SRBI --JNA-CETNICI SU VADILI ORGANE --NESTALIM HRVATIMA IZ VUKOVARA I DRUGIH SRATISTA I PRODAVALI PO ZAPADU I RUSIJI:::::sta mislite samo sta je radilo ovih 40 leseva tamo u toj BOLINICI...... ----------------------------------------------------------------------------------- U zatvoreničkom logoru u Nišu tijekom rata u Hrvatskoj, JNA je držala između 700 i 1200 hrvatskih civila i vojnika, a ne 400, kao što je objavljeno u srbijanskim medijima, tvrdi Zadranin Milan Palada (56) koji je četiri godine proveo robijajući u srbijanskim logorima. Najprije dvije godine u kaznionici u Nišu, a zatim dvije godine u Sremskoj Mitrovici, iz koje je krajem 1993., čak godinu dana nakon što je ta zloglasna kaznionica “službeno” prestala djelovati, uspio spektakularno pobjeći! Palada nam se obratio nakon što je Balkanska regionalna istraživačka mreža (BRIN) objavila da je nekadašnja JNA u Nišu držala zatočeno 400 hrvatskih civila i vojnika te da je najmanje jedna osoba pritom preminula. Špalir batina - Jedne noći sredinom studenoga 1991. u niški su zatvor počeli stizati autobusi sa zarobljenim Hrvatima iz istočne Slavonije i Vukovara. Bilo je deset do petnaest autobusa. Gledao sam ih s prozora, bilo je žena, djece, tek tu i tamo pokoji mlađi muškarac. Na izlazu iz autobusa dočekao ih je uobičajeni “špalir” psovki, udaraca i batina. Svaki dan su prolazili saslušanja i mučenja, prisjeća se Milan iako se, kaže, ne voli vraćati u taj “film”. - Nakon što su žene i djecu odvojili od muškaraca, jedan čuvar je stao pokraj vrste u kojoj su bile žene, okrenuo se prema zatvorenicima na prozorima i povikao: “Evo vam hrvatskog mesa da se ‘ispraznite’.” Ne znam koliko je zarobljenika likvidirano i gdje su ih vodili, ali se po zatvoru govorilo da su završavali na poligonu niških specijalaca, kazuje Milan. Ubrzo je iz Niša prebačen u kaznionicu u Sremskoj Mitrovici gdje je opet svjedočio dolasku zarobljenih Hrvata nakon pada Vukovara. I sam je prolazio užasne torture i mučenja, no to je, kaže, bilo ništa prema onome što su prolazile zarobljenice, a među njima vukovarska heroina Manda Marić i liječnica Vesna Bosanac. Silovane žene - Često smo puta slušali čuvare i zatvorenike Srbe koje bi čuvari noću puštali da upadaju u te sobe i siluju, iživljavaju se. Bilo je tužno gledati sve te žene, djevojke, neke možda još samo djevojčice, kako u dronjcima stoje na prozorima. Nikakvu odjeću nisu dobivale, govori Milan. Dok je mogao, dodaje, pomagao je doktorici Bosanac čija je soba bila u zgradi iznad njegove. Ona bi noću spuštala konop do njegova prozora, a on bi joj tako slao cigarete, žigice, komprese od gaze koje bi ukrao u ambulanti, lijekove, pa i hranu kad bi se došlo do nje. Ipak, najteže se sjeća razdoblja kada je bio raspoređen na poslove čišćenja prostorija u kojima su bili saslušavani hrvatski zarobljenici. Zašto su baš njega izabrali za taj posao, ni danas mu nije jasno. - Nakon saslušavanja, najprije sam s poda sobe morao oprati krv. Krvi je uvijek bilo. Ponekad bismo u lokvama krvi nalazili komade kostiju lubanje, dijelova mozga. Jednom sam usred sobe za saslušanje naišao na četvrtinu ljudske glave, s kosom, i gotovo cijeli mozak. Užas, zgrozio sam se. Jednog je dana tako bio poslan da čisti ambulantu. Zidovi ambulante bili su često obloženi smotuljcima od deka. Iako je naslućivao što bi moglo biti unutra, jednog je dana iskoristio trenutak dok je čuvar bio na hodniku i odmotao jednu deku. Iz nje je ispao ljudski leš. - Izbrojio sam ukupno 40 leševa, kazuje Milan Palada, kojemu hrvatske vlasti nisu nikad priznale status civilne žrtve Domovinskog rata.