‘Sluškinjina priča’ – žene u RH nisu svjesne što ih čeka

Stvari se nikada ne promijene preko noći”, u jednom prizoru kaže glavna junakinja serije “Sluškinjina priča”. “Ako ti postupno zagrijavaju vodu u kadi u kojoj ležiš, živa ćeš se skuhati, a da prije toga nećeš ni primijetiti da te kuhaju.”

Cijela vojska fanova ove globalno uspješne serije dobro zna da je riječ o iznimno uspješnoj ekranizaciji knjige Margaret Atwood, koja tematizira društvo u kojem žene smiju biti samo supruge, majke i sluškinje. Mjesto radnje je Gilead, teokracija koja svoje zakone i ideologiju temelji na specifičnoj, ultrakonzervativnoj interpretaciji Biblije, a jedna od glavnih značajki tog novog poretka jest to da je ženama namijenila vrlo ograničenu ulogu. Ulogu hodajuće maternice.

Autorica je nadahnuće pronašla u Americi 17. stoljeća, u vrijeme dok su carevale puritanske vrijednosti. “Sada vidimo kako opet bujaju”, rekla je Atwood misleći pritom na poteze predsjednika Donalda Trumpa u smjeru ograničenja prava na pobačaj. Američki predsjednik, naime, te je 2017. rekao da bi žene trebale biti kažnjene ako naprave pobačaj, pa izjavu ubrzo povukao. No, dvije godine kasnije, odnosno prije koji dan američka savezna država Alabama izglasala je zakon o zabrani pobačaja od prvoga dana trudnoće, čak i ako je posljedica silovanja ili incesta. Žive su ih skuhali, a da prije toga nisu ni primijetile da ih kuhaju...

U iščekivanju treće sezone serije “Sluškinjina priča”, koja s emitiranjem kreće 5. lipnja, pod egidom borbe za zaštitu nerođene djece u hrvatskom “Hodu za život” marširaju tisuće. Istodobno, hrvatske žene sve se češće sudaraju s prizivom savjesti u ambulantama i ljekarnama, s moliteljima pred bolnicama. Jesmo li svakim danom sve bliži Gileadu – autokratskom svijetu u kojem su žene obični instrumenti muškaraca u borbi za očuvanjem vrste, ali i vlasti? Je li Željka Markić nova Tetka u maslinastozelenoj odori koja bi držala žene pod prismotrom – u ime obitelji?

Nametnut osjećaj krivice

Pitate li aktivistice koje su hodače za život dočekale u krvavim spavaćicama, dvojbe nema.

– Ja njima apsolutno ne vjerujem jer su nama vikali da nas treba pobaciti. Dakle, prema određenim skupinama ljudi itekako bi rado primijenili abortus. Mislim da je to vrlo heterogena skupina i da su neki među njima izmanipulirani, ali što se tiče organizatora riječ je o želji za društvenom i političkom moći. Organizirali su se u političku stranku, ali nisu uspjeli i sada pokušavaju na ovaj način. Ustavni sud je rekao svoje, zabrane pobačaja neće biti i što oni zapravo hoće? To je pritisak na institucije sustava koji oni dubinski ne poštuju, a tvrde da hodaju za Hrvatsku – tvrdi Bojana Genov iz Ženske mreže Hrvatske. Pitamo je moraju li se žene u 21. stoljeću boriti za prava koja su naše bake izborile prije stotinu godina.

– Da, jer je hrvatsko društvo, kada je riječ o položaju žena, postalo jako retrogradno, na mnogo načina. Više nitko ne priča o ravnopravnosti spolova. To je jedno vrijeme bila društvena tema i društveni cilj, ali toga više nema. Sada je potpuni mainstream pokoriti ženinu reproduktivnu funkciju – govori Bojana Genov, podsjećajući na to da se pobačaj u Jugoslaviji mogao napraviti još od 1952. godine.

– Oni koji žele odlučivati o ženinu tijelu žele zabraniti pobačaj, ali istodobno i edukaciju mladih i kontracepciju, oni govore protiv kondoma. “Koliko ti Bog da djece, toliko ćeš ih imati”, znači povratak u srednji vijek – kaže Bojana Genov. Prije točno godinu dana ona je s drugim aktivisticama izišla na Markov trg odjevena u kostime iz serije “Sluškinjina priča”. Je li ta sumorna priča danas aktualnija nego ikada?

– Nažalost, vrlo je aktualna. Izgleda da je takva distopija sve više moguća i to bi trebalo biti upozorenje ženama u Hrvatskoj koje nisu svjesne što im se sprema ili su previše ustrašene da bi protiv toga javno istupale – kaže, dodajući da Vlada previše popušta desnim, konzervativnim pritiscima. Kada je riječ o stanju ženskih prava u Hrvatskoj, spominje strahovito retrogradne trendove.

– Ženama se nabija osjećaj krivnje kad su prisutne na društvenoj pozornici i u svijetu rada umjesto da budu samo inkubatori i domaćice – tvrdi Bojana Genov. Na sličan način promišlja i dr. sc. Marijana Bijelić, docentica na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Platforme za reproduktivna prava.

–“Hod za život” nastupa s afirmativnim porukama jer to nailazi na bolji odjek kod njihove ciljane publike. Oni nikada izravno ne kažu da se zalažu za zabranu abortusa. Vice Batarelo, koji sudjeluje u takvim inicijativama, izjavio je: “Prvo ćemo mijenjati stavove, a onda ćemo mijenjati zakone”. Mislim da njihovo “senzibiliziranje javnosti” može odvesti do distopijskog scenarija kakav postoji u nekim zemljama Latinske Amerike, gdje je abortus u potpunosti zabranjen i gdje su žene kriminalizirane čak i zbog spontanog pobačaja. Sve te inicijative su ne samo protiv abortusa - jer ako ste protiv abortusa, bilo bi logično da ste za seksualnu edukaciju i dostupnu kontracepciju - ali oni se zalažu za suprotno. U najekstremnijem obliku zalažu se i za otežavanje ili čak onemogućavanje razvoda – kaže Marijana Bijelić, koju pitamo na kojim pozicijama stoje ženska prava u Hrvatskoj u 21. stoljeću.

– Pozicija žena u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko desetljeća u mnogočemu ide unatrag. Počelo je u doba tranzicije 90-ih, kada su žene u okviru nacionalističke ideologije stavljene u poziciju da moraju služiti reprodukciji nacije i kada je Crkva, koja je donekle bila potisnuta i odvojena od društva u vrijeme komunizma, postala jedan od bitnih društvenih faktora s izravnim utjecajem na politiku. A većinski stav Crkve - iako ne i većinski stav katolika - jest da je ženina primarna uloga da bude majka, da je ravnopravnost spolova nemoguća i da žena mora biti podložna i podređena reproduktivnoj funkciji – priča Marijana Bijelić, pa potom podređenu ulogu žene dovodi u vezu i s ekonomskim uređenjem, odnosno kapitalizmom.

– U interesu kapitala je da žene obavljaju taj rad besplatno, da proizvode dovoljno radne snage i dovoljno vojnika, a socijalizam se s polovičnim uspjehom zalagao da se taj dio reproduktivnog rada socijalizira odnosno da ga preuzmu javni servisi. Danas se od žena očekuje da se brinu za stare i nemoćne jer većina mirovina nije dovoljna ni za prosječni starački dom, a od žena se očekuje i da se brinu za djecu jer vrtići koštaju, a nisu uvijek ni dostupni – kaže, pa ističe porazni slučaj zabrane pobačaja u američkoj Alabami.

– Društvo se tobože liberalizira, a s druge strane jača kontrola nad ženskim tijelima. To je konzervativni udar na ženska prava, u smislu kontrole reprodukcije i abortusa, ali i priziva savjesti u bolnicama i ljekarnama, kako u SAD-u tako i u Hrvatskoj, a s druge strane teži se liberalizaciji zakona koji bi trebali učiniti dostupnim surogatstvo i dekriminalizirati prostituciju kojom se žene ekonomski eksploatiraju. Dakle, žene su u žrvnju između liberalno-tržišne eksploatacije i tradicionalno-konzervativne muške kontrole – zaključila je dr. sc. Marijana Bijelić.

Tko će koga skuhati naživo?

Iz Platforme za reproduktivna prava, u kojoj ona djeluje, uoči Hoda za život poručili su i ovo:

“Hrvatska je ženama okrenula leđa. Ne štiti nas od partnerskog nasilja, uskraćuje nam zdravstvenu skrb, izlaže nas nasilju u bolnicama. A već neko vrijeme pokušava nam se oduzeti i pravo na slobodno odlučivanje o rađanju. Pravo koje nam je posljednjih godina ograničeno iz dva temeljna razloga: pobačaj je nedostupan jer ga nema tko obavljati i jer ga žene ne mogu platiti”. Dodaju i to da bi se oni koji zagovaraju demografski rast trebali fokusirati na borbu protiv otpuštanja trudnica, donošenja zakona o radu koji štete trudnicama, a zalagati se za sigurna radna mjesta i plaće, adekvatne društvene servise i obrazovanje. Zakon iz 1978., naime, liberalizirao je prekid trudnoće na zahtjev, a nastankom hrvatske države nije se mijenjao.

No pritisak konzervativnih udruga jača, osobito nakon odluke Ustavnog suda o potrebi donošenja novog zakona. Hrvatska ne smije zabraniti pobačaj, ali ga, uz pomoć glasne manjine, može itekako otežati. “Sluškinjina priča”, serija koja je inspirirana SAD-om, Iranom i autokracijama 1980-ih i danas ima materijala za nove nastavke. Hrvatska kao Gilead? Novi zakon o pobačaju još uvijek se čeka. Tko će koga skuhati naživo?