Izbori za Europski sabor su završeni. Mnogi su u Hrvatskoj razočarani, posebno podupiratelji ulične akcije Inicijative Hod za život koji su se nadali da će subotnjim „topotom“ potaknuti mnoge katolkinje i katolike da se odluče dati svoj glas STRANCI koja je pod njezinim pritiskom pristala pogaziti važeća demokratska izborna pravila ne bi li osvojila što više mandata. No, unatoč tome, u nedjelju se dogodio veliki obrat! Hrvatski građani pokazali su i ovaj put da vole život, ali ne s mirisom srednjovjekovnoga tamjana. Naime, ne znam tko bi u Republici Hrvatskoj bio protiv Inicijative Hod za život kada bi njezino djelovanje pod geslom “Zaštitimo najugroženiju manjinu u Hrvatskoj – nerođenu djecu!” bilo u okvirima koji su uobičajeni za prosvjede i iskazivanje vlastita stava o nekim važnim svjetonazorskim pitanjima, svejedno slagali se mi s njima ili ne.
Kao i mnogi među vama, osobno se neizmjerno veselim svojim unučićima – ženskim i muškim – kao što sam se veselio i rađanju svoje djece, i ne mogu zamisliti da je trebalo biti drukčije. Stoga, kad je riječ o pobačaju, njega ne preporučujem i ne podržavam jer se njime – prema mome shvaćanju – prekida prirodni proces ljudskoga života. Međutim, kako u našemu društvu žive građani drugih i drukčijih vjerozakona i svjetonazora za koje život ne počinje začećem, ne bih želio da naše društvo bude svjetonazorski nasilnik. Također, ne podržavam ni sve snažnije protivljenje medicinski potpomognutoj oplodnji. Razlog: SVEVIŠNJI, kolikogod bio svemoćan, nije iz njemu znanih razloga stvorio savršen svijet, ali jest čovjeka kojemu je dao mogućnost da ispravi njegove (po)greške, posebno kada je riječ o ženama koje ne mogu zatrudnjeti prirodnim putem. U tome smislu zahvaljujući upravo čovjeku i njegovim sposobnostima te su osobe u stanju donijeti novi život. Zar ima nešto ljepše!!!
O čemu je riječ? Već više od dvije godine poznato je da će se izbori za Europski sabor održati u nedjelju 26. svibnja 2019. Upravo uoči toga dana, u subotu 25. svibnja, Inicijativa Hod za život uz svesrdnu potporu dijela Katoličke crkve i dijela vladajuće koalicije, kao i Predsjednice RH, dobiva svesrdnu potporu da se to održi. A, što je najčudnije, Državno izborno povjerenstvo u tome ne vidi ništa sporno.
Svatko je očekivao da DIP, temeljem postojećih zakonskih odredaba, neće dopustiti održavanje predmetnog “performansa” na dan predizborne šutnje i da će predložiti njegovo održavanje u neki drugi dan, svejedno prije ili poslije izbora. Dopuštenjem da se to učini baš na taj dan nezabilježen je presedan u demokratskim društvima, čime upitna postaje legalnost i legitimitet izbornih rezultata. No, kako se u nas počinje ustanovljivati pravilo da se zahvaljujući tzv. demokratskim metodama, poput već toliko „opjevanog“ ŠATORA, može doći na vlast, onda ne čudi ovakav vid uzurpiranja dana predizborne šutnje kako bi određene političke strukture mogle osvojiti što više mandata.
Stoga ovo što se dogodilo u subotu nije bio Hod za život, nego Hod za urušavanje već rođenog demokratskog izbornog procesa čiji sastavni dio čini i dan predizborne šutnje. Barem: sad-za-sad. Jer, o pobačaju, o ubijanju nerođene djece, nije ozbiljno ni na taj dan ni na dan izbora nitko ni razmišljao, kao ni o onoj rođenoj djeci – žrtvama svećeničke pedofilije. Jer, kome su ta djeca bila uopće u središtu pozornosti u te dane kada je trebalo potaknuti osvajanje što više saborskih mandata? Važno je bilo izići na ulicu i svedruštveni i svegrađanski “festival demokracije“ učiniti državnim i crkvenim “festivalom urušavanja demokracije“ radi stjecanja što većeg broja kršćanskih katoličkih glasova kako za zastupnike koji su protiv Europske unije tako i za one koji su za njezino održavanje.
No, ako malo bolje razmotrimo, stječe se ipak dojam da je o tome „presedanu“ dogovor postignut na relaciji Kaptol – Pantovčak – Banski dvori. Naime, nekoliko dana prije toga “performansa“ priređen je susret predsjednika Vlade RH s najvišim predstavnicima Hrvatske biskupske konferencije. Zasigurno je bilo govora i o tim pitanjima. Stoga, samo politički naivci i politički zaljubljenici u vladajuće strukture mogu prihvatiti objašnjenje DIP-a o opravdanosti održavanja akcije Hod za život upravo na dan predizborne šutnje.
Na kraju, promatrajući sve ono što se u subotu događalo s Hodom za život i oko njega, želio bih dodatno reći: bilo bi jako dobro da su sudionici Hoda za život nakon svega otišli uz zaglušujuće talambase još pred zgradu u kojoj se nalazi sjedište HBK i tamo postavili jedno sasvim obično pitanje: kako to da žene (katolkinje) koje dolaze u bolnice izvršiti prekid trudnoće – a dvije trećine od njih imaju obitelj i djecu – nisu ništa naučile o pobačaju na školskome katoličkom vjeronauku? Prema onome što se sada događa s pobačajem i oko njega, može se zaključiti da u tome pogledu od vjeronauka nije bilo nikakve koristi. I drugo, ništa manje važno pitanje, zašto se među njima mnogi protive uvođenju zdravstvenog i seksualnog odgoja u školu? Nije li bolje spriječiti negoli na ulazima u bolnice „besposličariti“ s krunicom u ruci?
Kako je profesor krenuo, još malo pa će organizatore i sudionike Hoda za život optužiti za pokušaj državnog udara. S druge strane, veseli činjenica da nije imao priviđenja ustaša kao što ih je imala Dalija Orešković. Profesor se ipak usredotočio na Crkvu i "popove lopove". Zna se što je njemu trn u oku.