Središnja jezgra Pule umire, ili bar tako kažu mediji. Vjerujem u to. Uljanik nije razlog. Povijesno srce Pule umire iz istog razloga zbog kojeg umire jezgra u Zadru, Dubrovniku i Zagrebu; i iz istog razloga zbog kojeg se to dogodilo u New Yorku šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih.
Godine 1961. Jane Jacobs objavila je svoje temeljno djelo o tome što gradove čini uspješnim - Smrt i život velikih američkih gradova. Njezini savjeti danas su jednako relevantni za Pulu kao što su bili za Greenwich Village prije 58 godina. Čitao sam tu knjigu kao student. Volio bih da naši gradski urbanisti koji su odgovorni za toliki dio urbanog razaranja naše zemlje, jednom otvore stranice te knjige.
Pločnik je Jacobsin središnji mehanizam za grad - “pozornica” na kojoj se živi život. Urbana živost, tvrdi ona, dolazi s mješovitim prostorom i kratkim blokovima - obje stvari potiču miješanje ljudi. Ključ za zanimljiv, uspješan i siguran grad su ljudi - na ulicama, u razgovoru i zajedničkom stvaranju. Kada ljudi i energija koju donesu, nestanu - zajednica umire.
Kao društvo nismo bili jako dobri u organiziranju našeg urbanog života u posljednje vrijeme. Kada smo živjeli u Zadru, fasciniralo me je ono što su urbanisti smatrali najboljim korištenjem velikih količina uličnog prostora na povijesnom poluotoku. Većina je završila u rukama neprofitnih organizacija. Proizvod te ˝velikodušnosti˝ je serija ureda raznih udruga koji većinom zjape prazni i koji su zajedno umrtvili život u srcu Zadra. Jednom sam čak vidio prostor na uličnoj razini iznajmljen udruzi udruga.
Loša primjena najboljih nekretnina u gradu stvara crne rupe u nekadašnjem prosperitetnom zajedničkom prostoru. Minimalan broj radnika koji rade minimalne sate znače minimalan broj ljudi na ulici oko njih. Udruga za udruge ne mari ako se ljudi drže podalje, ali trgovine oko njih mare. Poslovanje je organsko i suradničko u svojoj srži. Jedna trgovina privlači promet na drugu, i tako dalje. Mrtve zone su rak koji brzo ubija zdrav poslovni prostor. Pad se proteže do cijele ulice i eventualno, cijela središnja jezgra umire. To je ono što ubija Pulu.
Turizam je odličan, osim ako je vaša jedina gospodarska aktivnost. Što radite kad se turisti vrate kući, kao u našem slučaju? Kada se ulice Dubrovnika ili Zadra isprazne, preostaje vam roba i usluge, uključujući i najam, po cijeni znatno višoj od tržišne. Rezultat je manje konkurentno gospodarstvo. U ekonomskim krugovima to se naziva “Nizozemska bolest”. Onda ispada da nam je jedino utočište da sve više ovisimo o turizmu - stvarajući perverznu spiralu smrti koja istiskuje posao koji bi mogao ponovno oživjeti ulicu.
Jesu li političari jedini krivci? Pohlepa i kratkovidnost nisu bolesti rezerviranje samo za političare. Umjesto ulaganja u obnovu povijesnih nekretnina ili zakupa uličnih trgovina ljudima koji pokušavaju izgraditi održiv dugoročni posao, lokalni “patrioti” dopuštaju tim prostorima da propadaju dok čekaju strane jednoroge koji će rado platiti pretjerane cijene za propadajuće relikvije nekad slavne urbane prošlosti. U međuvremenu, oni će ih dati u zakup udrugama jer “troše malo struje ili vode”, kao da je to vitalni test dobre upotrebe najboljih nekretnina. Propadanje naših povijesnih gradskih jezgri nema nikakve veze s brodogradilištima, nego s našim prioritetima.