SNV-u je isplativija kontrolirana politička getoizacija nego istinska srpska integracija

Kada bi među hrvatskim Srbima bila provedena anketa koje faktore smatraju najvažnijima za održavanje i promicanje njihova nacionalnoga identiteta, malo je vjerojatno da bi među tim činiocima bile spomenute i Novosti Srpskoga narodnoga vijeća. Još je manje vjerojatno da bi tu bio i portal istoga imena. Ipak, usprkos realnoj mogućnosti da među značajnim činiocima za unapređivanje nacionalnog identiteta ne bi bilo i spomenutoga portala, on je nedavno na sebe skrenuo javnu pažnju.

U povodu dvadesete obljetnice Oluje objavio je posprdnu parafrazu hrvatske himne. Ti "stihovi" Lijepe naše iznova su pokazali što SNV misli o Oluji, o oslobađajućoj haaškoj presudi, hrvatskim generalima, o hrvatskoj himni i o samoj Hrvatskoj. Srpsko narodno vijeće je formalni pokrovitelj takvoga načina mišljenja, srpskoga nacionalnoga identiteta kao političke getoizacije, a ne prirodne integracije u hrvatsko društvo. Čelnik SNV-a Milorad Pupovac je pri tome, pak, politički rentijer smišljenih i izmišljenih hrvatsko-srpskih konflikata.

Sprdanje s hrvatskom himnom ujedno je pokazatelj i svojevrsnoga prezira prema koautoru te himne – Josip(f)u Runjaninu. Znakovito je da taj vinkovački pravoslavac, austrougarski časnik koji je u Glini uglazbio stihove Antuna Mihanovića, koji su postali hrvatska himna, nikada nije kod SNV-a dobio značajnije mjesto. Možda mu je upravo najveća mana, pa i krivnja, to što je skladao Lijepu našu! Slično je po kriterijima Srpskog narodnog vijeća prošao i nekoć najvažniji austrougarski časnik, glasoviti feldmaršal, Banijac Svetozar Boroević von Bojna.

Ni njega nigdje nema kada se spominju uglednici koji bi morali imati nezaobilazno mjesto u poimanju srpskoga nacionalnoga identiteta. Tome je jedinome austrijskome feldmaršalu, koji nije bio germanske krvi, po čudnovatim SNV-ovim kriterijima, možda najveća mana bila druga činjenica: da se osjećao političkim Hrvatom. Ni Runjanin ni Boroević nikada nisu dobili ulogu spojnica koje povezuju Hrvate i Srbe, i koje potiču na integraciju, a ne na separaciju. Takvu povezujuću funkciju zapravo nije dobio ni Nikola Tesla, najznačajnija srpska identitetska odrednica.

Bez obzira je li Nikola Tesla ikada rekao onu glasovitu: "Jednako se ponosim svojim srpskim rodom i svojom hrvatskom domovinom" ili su to partizani pretvorili u političku parolu, to je i danas sigurno najdojmljivija definicija rodoljublja i domoljublja. Koliko članova SNV-a tu Teslinu krilaticu osjeća svojom? Premda se osjećao Jugoslavenom, Rade Šerbedžija je desetljećima u komunističkoj Hrvatskoj vrijedio kao savršeni primjer uklopljenosti hrvatskoga Srbina u hrvatsku kulturu i hrvatsko društvo. Zapravo, bio je njegov neodvojivi, prirodni dio. No, svojedobnim distanciranjem od procesa osamostaljivanja Hrvatske, sam je odbio mogućnost da takvu ulogu ima i u današnjoj Hrvatskoj. Kao što ga nekada njegov etnicitet nije onemogućavao da se uspne na sam vrh hrvatskoga glumišta, sigurno mu to, da nije bilo njegove javne rezerviranosti prema hrvatskoj samostalnosti, ne bi bilo uskraćeno ni sada.

Šerbedžija je proigrao ulogu da i danas bude uzorom kako je zapravo moguće gotovo savršeno uskladiti privatno i javno, etničko i građansko. Takvih primjera, doduše manje poznatih, sigurno i danas ima u Hrvatskoj. Mnoge njihova srpska nacionalnost ne priječi da budu hrvatski patrioti, da se, primjerice, raduju pobjedama hrvatskih reprezentativaca ili da se vesele sviranju hrvatske himne. Da je bilo drukčije, onda se mnogi Srbi ne bi ni borili u hrvatskoj vojsci. Takvima sigurno ne smeta ni slavljenje Oluje, ni mimohod hrvatskih vojnika, ni Lijepa naša. Nije neočekivano da su nekome u SNV-u i u Novostima zasmetali i stihovi i tonovi hrvatske himne, jer Novosti su sličnije nekadašnjem Srbobranu i šovenskim pamfletima mahnitoga avangardista Ljubomira Micića nego glasilu za promicanje modernoga srpskog identiteta.

SNV je srpski nacionalni identitet sveo na ćirilicu, usmenu predaju, narodno kolo i prigodničarsko pravoslavlje. Pupovcu i društvu isplativija je kontrolirana politička getoizacija nego istinska i odgovorna srpska integracija.

>> Mogu li se poljudske fašističke provokacije pripisati “duhu nacije”?

>> Sutra bi Zdravko Mamić mogao biti optužen i da je nacrtao poljudsku svastiku!