Venezuela je korak bliže punom građanskom ratu nakon što je dvadeset napadača pokušalo osvojiti vojnu bazu u Valenciji, gradu na sjeveroistoku zemlje. Dvojica napadača su ubijena, jedan je teško ranjen i nalazi se u bolnici, sedmero ih je uhićeno, a ostalih je deset napadača u bijegu i za njima venezuelanska vojska intenzivno traga. Nedugo prije napada na društvenim mrežama pojavio se video u kojemu naoružani i uniformirani napadači poručuju kako se dižu protiv ubilačke tiranije kako bi ponovo uspostavili demokraciju u zemlji.
Brigada 41
– Ovo što ćemo učiniti nije vojni udar, već civilna i vojna akcija kako bi se ponovo uspostavio ustavni poredak u zemlji – ustvrdio je na snimci vođa pobunjenika, kako je kasnije identificirano, Juan Caguaripano, odbjegli časnik venezuelanskih vojnih snaga. Napad koji je nedugo po objavljivanju videosnimke počeo bio je neuspješan. Iako su pripadnici 41. brigade, kako su napadači nazvali svoju grupu, vjerovali da će vojnici položiti oružje, a dio njih priključiti se ustanku, to se nije dogodilo. Napadači su razbijeni, djelomično pohvatani, dok se ostatak, još uvijek s oružjem u rukama, raspršio po okolici grada. Prilično je izgledno da će oni sada oformiti novu pobunjeničku postrojbu.
– Čestitam vojsci koja je slomila teroriste i razbila njihov napad. To su plaćenici stranih sila koji su htjeli oteti oružje iz baze, ali to im nije uspjelo – ustvrdio je venezuelanski predsjednik Nicolas Maduro. Dužnosnik njegove Socijalističke partije otišao je korak dalje poručivši na Twitteru kako je sve organizirano u Miamiju te kako je cilj bio srušiti bolivarsku revoluciju koju je prije dvadeset godina započeo Hugo Chavez.
Turska čistka
Ovaj neuspio napad, bio to pokušaj vojnog udara ili ne, došao je u ovim vremenima Nicolasu Maduru kao naručen. Baš kao što je to učinio Erdoğan prije godinu dana, Maduru neuspjeli pokušaj ustanka otvara mogućnost organiziranja čistke u društvu kojom će vjerojatno pokušati silom učvrstiti svoju sada vrlo klimavu vlast. Prilično je izgledno da će Madurove sigurnosne službe sada, baš kao što je bio slučaj u Turskoj, početi s uhićenjima, ali i otpuštanjima s posla cijelog niza “nepoćudnih elemenata” bez pravne osnove, sve pod optužbom za rušenje bolivarske revolucije.
No situacija u Venezueli i Turskoj znatno se razlikuje. Sukobi u Turskoj rasplamsali su se zbog ideoloških pitanja i jačanja uloge vjere u društvu. S druge strane, osnovni problem zbog kojega se sada prosvjednici, opozicija i Maduro sukobljavaju u Venezueli jest katastrofalna gospodarska situacija. Inflacija je narasla na oko 700 posto, nedostaje hrane, lijekova i osnovnih namirnica. Nema čak ni toaletnog papira, a ljudi se bore da si svakoga dana osiguraju dovoljnu količinu hrane. I nerijetko ne uspijevaju u tome.
Vojne i policijske postrojbe do sada su bile vjerne Maduru i njegovoj vladi, no vrlo je upitno do kada će se takav stav nastaviti. Naime, i vojnici su samo ljudi, njihove obitelji dijele sudbinu ostalih stanovnika Venezuele i pitanje je koliko će još sigurnosne snage pristajati na patnju članova svojih obitelji.
Pokušaj zauzimanja vojne baze došao je samo dan nakon prvog zasjedanja novoizabranog parlamenta koji bi Maduru trebao značajno proširiti ustavne ovlasti i osigurati mu gotovo apsolutnu moć u zemlji.
Gotovo sve zemlje svijeta osudile su Madurov pokušaj koncentracije moći. Europska unija proglasila je izbore nedemokratskim, a SAD je Venezueli uveo sankcije te zabranio putovanja na svoje tlo cijelom nizu Madurovih dužnosnika.
Venezuelanski režim sve je glasniji u svojim osudama protivnika, ali i sve žešći u svojim postupcima. Prije nekoliko dana dvojica istaknutijih lidera opozicije odvedena su u vojne zatvore, nervoza među vladajućima u Caracasu sve je veća. I samo je pitanje kada će nemiri koji na ulicama Caracasa traju od travnja doista eskalirati u puni građanski rat.
Ko voli socijalizmam neka seli u Venecuelu