Ovih je dana u Srbiji završilo prikazivanje igrane serije Ravna Gora koja ja izazvala brojne polemike u srpskoj javnosti. U deset nastavaka prikazuje se početak Drugog svjetskog rata i raspad Kraljevine Jugoslavije, odlazak smušenog kralja Petra u izbjeglištvo, dolazak Tita u Beograd i njegov rad na ustanku protiv okupatora i početku revolucije te nastanak ravnogorskog četničkog pokreta koji je utemeljio zloglasni Dragoljub Draža Mihailović. To je samo nastavak revizije povijesti, koja je doživjela vrhunac dolaskom Tomislava Nikolića na vlast, kako bi se četnički pokret prikazao kao antifašistički.
Humanist Draža
U prilično sporovoznoj seriji, za koju se nije štedjelo državni novac, Tito je predstavljen kao kicoš, zavodnik s pečatnjakom (kojemu je seks s famoznom Davorjankom Paunović jednako važan kao i komunistička revolucija) i moćni predstavnik Kominterne koji se prema svojim mlađahnim suradnicima – a riječ je o članovima politbiroa Đilasu, Rankoviću i ostalim drugovima – odnosi kao prema nedorasloj djeci. S druge strane, četnički vojvoda Draža Mihailović stiliziran je kao jedan od rijetkih časnika Kraljevine Jugoslavije koji nije bio kukavica i defetist, nego je sa svojim sljedbenicima prvi pokrenuo antihitlerovski pokret otpora. I ne samo to.
U seriji se uopće ne problematizira odnos četnika prema Hrvatima i Bošnjacima, za što se redatelj poslužio i malim trikom jer se uvijek može pravdati da prikazuje stanje u tadašnjoj Jugoslaviji neposredno nakon njemačke invazije. Poznato je, naime, da su se najveći četnički zločini dogodili kasnije. Draža Mihailović u seriji izgleda kao dobrohotni “čiča“ koji ima puno razumijevanja za svoje podređene, ali i obične ljude svih nacionalnosti. Tako u jednoj sceni govori o muslimanima kojima ne smije pasti dlaka s glave. Draža izričito zapovijeda svojim četnicima da uvijek ostave novac ako uzmu nešto od lokalnih seljaka, a za vrijeme objeda može se popiti samo jedna rakijica. Nama u Hrvatskoj teško je shvatiti da netko može u takvom svjetlu prikazivati četnički pokret kada znamo za zločine popa Đujića u Dalmatinskoj zagori za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Pod četničkom zastavom izvedena je i okupacija Vukovara kada se pjevalo “Bit će mesa, klat ćemo Hrvate”. Sjećamo se i četničkih govora Vojislava Šešelja u Slavoniji koji je otvoreno zagovarao likvidaciju Hrvata. Međutim, činjenica je i to da su četnici i ustaše za vrijeme komunističke Jugoslavije prikazivani stereotipno. Nakon četvrt stoljeća od rušenja komunizma došlo je vrijeme da se i o tome počne govoriti trezveno i na osnovi činjenica. Ali to ne ide uvijek tako jednostavno, što je pokazala i serija Ravna Gora.
Nisu ni ustaše, ni četnici, ni partizani onakvi kakvima ih se prikazuje u tim partizanskim filmovima
– Taj narativ o ustašama, partizanima i četnicima nastao nakon uspostave Titove Jugoslavije potpuno je nerealan. Nisu ni ustaše, ni četnici, ni partizani onakvi kakvima ih se prikazuje u tim partizanskim filmovima. Srbija je postala nacionalna država i više nema jugoslavenskog okvira koji je sputava da otvori i te teme – smatra dr. Ivo Lučić, povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest. Za njega nema dvojbe da je Mihailović sve popularniji u Srbiji te da se o njemu piše puno pozitivnije nego prije. Uostalom, to se radi u uvjetima kada je predsjednik Srbije ujedno i četnički vojvoda. On ne samo da se ne vrijeđa zbog toga, nego se tom titulom i ponosi. Lučić ne vidi ništa loše u tome što se u Srbiji pokušava dokučiti istina o Mihailoviću. Ne smatra da će to narušiti odnose između Hrvata i Srba.
– Jugoslavenstvo je najveća prepreka koja stoji između razumijevanja Hrvata i Srba. Ta je ideologija izazvala dva velika rata između njih – smatra dr. Lučić zaključujući da se Hrvati i Srbi mogu najbolje razumjeti ako se makne taj nadnacionalni jugoslavenski okvir.
Srpski povjesničar dr. Bojan Dimitrijević, znanstveni savjetnik u Institutu za suvremenu povijest u Beogradu, ističe da je jako bitno razlikovati ravnogorski Mihailovićev pokret od četničke organizacije koja je bila u službi okupatora u Srbiji ili one koja je postojala na teritoriju NDH.
– Izuzmemo li beogradsku angažiranu ljevičarsku javnost, ta vojna i politička formacija se u Srbiji tretira kao drugi antifašistički pokret – ističe Dimitrijević.
Iznosi i zanimljivu paralelu između četničkog (ravnogorskog) i partizanskog pokreta. Četnički je pokret, smatra, bio u političkom smislu legitimistički pokret, odan prijeratnoj Kraljevini te smatran za dio savezničke koalicije, sve do jeseni 1944. Partizanski pokret je, naprotiv, nastao u okrilju ilegalne komunističke partije. Taj pokret je u rat stupio tek poslije napada Trećeg Reicha na SSSR 22. lipnja 1941.
Zanimljiva je Dimitrijevićeva usporedba ustaškog i četničkog pokreta. Ustaški pokret bio je prijeratni ilegalni pokret koji se borio za hrvatsku državu, a tijekom rata bio je dio državnog i vojnog aparata NDH, na strani sila Osovine. Nacionalno, bio je to dominantno hrvatski pokret. Mihailovićev pokret je, nastavlja Dimitrijević, nastao spontano za vrijeme okupacije i zalagao se za obnovu Kraljevine Jugoslavije. U nacionalnom smislu bio je to srpski, ali dijelom i slavenski pokret. Dr. Dimitrijević uopće ne dvoji da je Mihailović pozitivna povijesna osoba.
Četnički pokret u svojoj doktrini izvorno nije bio ni fašistički
– Mihailović će imati povijesno mjesto kao vođa pokreta otpora priznatog od saveznika. U principu, njegova uloga i sam lik su pozitivni i mislim da je to stav šire javnosti u Srbiji – zaključuje dr. Dimitrijević.
Profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dr. Hrvoje Klasić slaže se s ostalim sugovornicima da su na dnevni red morale doći teme koje su bile proskribirane u Titovoj Jugoslaviji. U komunizmu je, nastavlja, postojao balans u negativnom pristupu. Kao što je bilo bratstvo i jedinstvo u narodnooslobodilačkom pokretu u kojemu su sudjelovali svi narodi, tako je u zločinu trebao balans pa su na hrvatskoj strani bili ustaše, a na srpskoj četnici.
Tito i vojvoda
– Četnički pokret sasvim sigurno nije bio antifašistički. On u svojoj doktrini izvorno nije bio ni fašistički. Nije riječ o iskonskom fašizmu, za razliku od ustaškog pokreta koji je i u teoriji i u praksi fašistički – ističe Klasić dodajući da je čak i Tito na početku rata imao pozitivno mišljenje o Dražinoj vojsci.
Iako se uglavnom ne slaže s dr. Dimitrijevićem, Klasić prihvaća tezu da postoji izvjesna razlika između raznih četničkih grupacija. U miješanim sredinama u BiH i Hrvatskoj počinjeni su veliki zločini nad Hrvatima i Bošnjacima. Četnički pokret u užoj Srbiji bio je slojevitiji.
– Apsolutno sam protiv toga da se radi revizija i da se četnike pokušava predstaviti kao borce za Srbiju, ali prihvaćam potrebu da se stvari razjasne – naglašava Klasić te zaključuje da je početkom devedesetih propuštena prilika da se na pravo mjesto stave ustaški i četnički pokret.
>>Hrvatska šuti, a u Beogradu na Božić rehabilitiraju Dražu Mihailovića
E moji večernjakovci - Srbija ne želi četnike prikazati kao antifašiste, nego ih ona već odavno (ima tome preko dvadeset godina) takvima prikazuje.... Samo što to Vi ili ne znate, ili se samo pravite da ne znate (ne znam što je gore). Meni su još, pazite sad tamo 1984., godine neki susjedi Srbi i mojoj vlastitoj kući tvrdili da ''uloga četnika u Drugom svjetskom ratu nije još ispitana i utvrđena kako treba''! Kad sam ih pitao pa kako to? Što smo mi zapravo onda učili u školi svo vrijeme? Dobio sam odgovor: ''da su oni samo štitili svoj narod''! Dobro - a što ćemo onda sa ustašama? Rekoše mi Srbi - pa ništa ustaše i jesu fašisti i zločinci! Pa kako to - i jedni i drugi su radili zločine i sad odjednom - za isto jedni jesu zločinci a drugi nisu!? Pa rekli smo ti već, kazali mi, četnici su samo štitili svoj narod! E lijepo - onda ni ustaše nisu fašisti i zločinci! Kako nisu vele mi Srbi! Pa lijepo - nisu! I ustaše su samo štitile i branile svoj narod!! E na to su se počeli derati i pjeniti! Od tad je prošlo 30 godina, a vidimo Srbi mic po mic četnike pretvorili u antifašiste, a Dražu Mihajlovića će uskoro proglasiti i svecem! A mi i dalje pričamo o ustaškoj zmiji i ekstremizmu i to pričaju oni koji su u vrhovima naše vlasti (kad ih čujem kao da ponovno slušam Miloševića i velikosrbe sa početka 90-ih, pa se pitam tko nama ustvari danas vlada - jer ti isti ljudi šute ko ribe na sve velikosrpske provokacije koje malo, malo dolaze iz Srbije prema Hrvatskoj). Zašto šute - ne znam!? Da li ih je možda strah od Srbije i Srba ili jednostavno misle da Srbi govore istinu kad kažu da su četnici antifašisti to ne mogu znati! To znaju samo ovi naši! Iskreno se nadam da me opet nećete obrisati pod nekakvom izlikom da sam prekršio neki od vaših pravila komentiranja (zadnji put ste mi napisali da sam širio govor mržnje što apsolutno ne stoji jer sam samo napisao istinu, a ako se netko prepoznao e to ja nisam kriv jer istina je takva kakva jest i ne može biti ni drugačija ni ljepša nego što u stvari i jest). I eto a vi se i dalje čudite ko pura dreku.... kako to odjednom Srbi tvrde da su četnici antifašisti??!