Sreća je što Modrić ima novca da plaća špijune u Srbiji

Subota 30. studenoga

Modrić, Rakitić, Perišić... nisu više fudbaleri

Kada je HRT prije dvije godine priopćio da neće prenositi kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo, samo prvenstvo ni Ligu nacija, jer je Uefi ponudio više regionalni Sportklub kojemu je vlasnik Srbin, pod naslovom “HTV je Modrića, Mandžukića, Rakitića... pretvorio u fudbalere!” napisao sam da je to “veleizdaja”. Budući da je velikoj većini pretplatnika HTV-a koji ga financiraju na TV-u najvažniji nogomet, prijenosi s velikih natjecanja nemaju cijene. To prije što HTV prikazuje i skupe, a malo gledane emisije. Od toga posrnuća do danas HTV se pridigao pa će ipak prenositi utakmice EP-a, vjerojatno najviše zahvaljujući glavnom uredniku HRT-a Bruni Kovačeviću, televizijskom i nogometnom znalcu te zaljubljeniku u najpopularniji sport. Tako su na nacionalnoj televiziji gledatelji pobijedili “nenarodno” vodstvo, to jest glavnog ravnatelja Kazimira Bačića, kojeg je i postavila “nenarodna” Plenkovićeva vlast. I sigurno nije posrijedi odlučnost HRT-a koji se sada hvali ni “dodatni napori” o kojima govori Bačić, nego dodatni pritisak, što potvrđuje i podatak da je prijenose s EP-a najavio Kovačević, a ne HRT preko svojih “službi”.

Nedjelja 1. prosinca

Kad Škoro ‘vrati narodu Hrvatsku’, svi ćemo pjevati

Bože, što će nam biti lijepo kad Miroslav Škoro bude predsjednik! Na referendumima koje će pokrenuti odlučit ćemo o svom životu, povećat ćemo si plaće, nećemo više raditi nedjeljom. Škori će se kao predsjedniku države proširiti ovlasti, a on će s tako velikom moći “vratiti narodu Hrvatsku”, to jest nama, kako danas reče razdraganim Zaprešićanima. Kao i on, imat ćemo dionice u tvrtkama, brati dividende i bogatiti se i samo bogatiti. Onda će nas sve predsjednik poslati u pjevačku školu pa ćemo pjevati lijepo kao i on, sami ćemo sebi priređivati koncerte, jedni ćemo drugima biti mili i pjevati “Milo moje” dok će se od zavisti izjedati oni koji sada vode najveću stranku i koji su “izdali HDZ i hadezeovce”. O, srećo naša, gdje si prije bio!? Zašto nas davno nisi poveo, zašto si dopustio da narod izdan od svoga vodstva godinama živi u nevoljama, osiromašuje i iseljava se iz zemlje? Zašto nas nisi poveo čim nam je prije trideset godina zaprijetila opasnost od braće iz susjedstva pa da ih sredimo u dva dana i stvorimo svoju državu? Ali razumijemo te, imao si ti plemenitijih nakana, dok je ovdje bilo klanje, ti si otišao u Ameriku i tamo u ljubavnim zanosima širio bratstvo i jedinstvo.

Ponedjeljak 2. prosinca

Đikić kao Severina, Nives Celzijus, Maja Šuput

“Veliki hrvatski znanstvenik” Ivan Đikić u jednom intervjuu reče: “Rijetko sam igdje u svijetu susreo osobu koja ima takav enorman ego kao političari u Hrvatskoj”. Rečeno iz pravih usta skromna, samozatajna čovjeka. Koji stidljivo krije svoje uspjehe i njima se ne hvasta osim što nam često sam ili preko novinara govori o svojim epohalnim otkrićima, o projektima koje naručitelji plaćaju teškim milijunima eura, o članstvu u najpoznatijim svjetskim znanstveničkim akademijiama i društvima... A mile su mu i teme o sramotnom odnosu prema znanosti u Lijepoj našoj, o političarima..., i to s pravom. Jer nitko nije tako Hrvatsku proslavio svojim genijem od kojeg ona istina nema osobite koristi ako ga imaju i stranci koji inače vole kupovati naša nacionalna bogatstva. Sa svojom neegoističnom težnjom za slavom u medijima on pronosi istinu o hrvatskim znanstvenicima u svijetu. Kojih u medijima, osim njega, gotovo i nema. Ali ništa zato – ako znanstvenike stavimo na ljestvicu radoznalosti publike, po tako relativnim kriterijima Đikićev se ponizni ego u medijima pojavljuje češće od Severinina, Maje Šuput i Nives Celzijus zajedno.

Utorak 3. prosinca

‘Braću’ treba razumjeti, paranoja im je tradicija

Treba ih razumjeti, to je tradicija, mentalitet, posebnost koja se razlikuje od nacije do nacije. U Srbiji, točnije, u srpskim elitama to je paranoja. Optuživanje opakih koji su se urotili protiv Srbije, od susjeda do “celog sveta”, uveličavanje ili izmišljanje zala napravljenih Srbima, stalno podgrijavanje osjećaja ugroženosti u zemlji, pogotovo kad je zbog drugih nevolja vlastima to potrebno. Beogradski Blic na cijeloj prvoj stranici ima naslov “Luka Modrić plaćao hrvatskog špijuna u Srbiji” s velikom Modrićevom slikom koja je krasila kioske od Kanjiže i Novog Sada do Surdulice i Leskovca. A špijun je dostavljao krivotvorenu dokumentaciju o sudjelovanju u ratu na strani JNA osječkog državnog odvjetnika Miroslava Kraljevića ne bi li ga se spriječilo da podiže optužnice protiv Modrića i Mamića. Koji raspon neistina – od milijun ubijenih u Jasenovcu do propagandnih izlika za rat devedesetih, od ubijanja desetaka tisuća “srpske nejači” u NDH do pokrštavanja srpske djece u samostalnoj Hrvatskoj (Pupovčeva laž kao ispomoć Beogradu), od neprekidne proizvodnje ustaša do špijunaže u Srbiji koju financira Modrić. Što reći nego se narugati – sreća je što Modrić za tu špijunsku uslugu ima novca.

Srijeda 4. prosinca

Milanu Bandiću kolači, Josipu Perkoviću turpija

Koja hajka na predsjednicu poslije jedne normalne, ljudske, prijateljske izjave da će, bude li osuđen, Milanu Bandiću u zatvor nositi kolače. A zašto ih ne bi nosila? I zašto se kolači u zatvor ne bi nosili bilo kojem osuđeniku? Kad je tko u zatvoru, plaća cijenu svojih nedjela i tako društvo dobiva zadovoljštinu, a zatvorenik u tom društvu dobiva svoje zasluženo mjesto. Donositi takvom čovjeku kolače ili što drugo nije poistovjećivanje s onim što je napravio, nego poštovanje zakona po kojem je kažnjen, inače bi mu se donosila turpija ili što drugo za pripremu bijega. Osim toga, ako su se prema zatvoreniku, a ne prema njegovim grijesima, dok je bio na slobodi gajili neki lijepi osjećaji, zašto bi prestali kad ode u zatvor? Bilo bi to kukavički. Uostalom, sjećamo se kako je Milan Bandić bio uhićen i kako je u jednoj anketi dvije trećine građana odgovorilo kako je to bilo političko uhićenje. Tada je novinar Mazzocco napisao rečenicu koju nitko nikad nije opovrgnuo: “Istragu i hapšenje Bandića odradila je policija po nalogu premijera Milanovića i ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića”. Milanović i Ostojić sigurno Bandiću ne bi nosili kolače. Možda jedino Perkoviću donesu turpiju.

Četvrtak 5. prosinca

Srbija liječi komplekse poražene države

”Ma kakvi Srbi, oni nas neće moći napasti idućih 500 godina; pravi problem su migranti”, kaže ratnik i vodeći hrvatski geopolitičar Davor Domazet Lošo, kao strateg i zapovjednik jedan od najzaslužnijih za pobjedu u Domovinskom ratu. I objašnjava: “Hrvatska je pobijedila Srbiju i to Srbi dobro znaju. Devedesetih godina je omjer oružanih snaga Hrvatske i Srbije bio jedan naprama 250”. Ne treba naoružavanje dviju zemalja obrazlagati iz njihovih međusobnih odnosa, jer: “Ni Hrvatska ni Srbija ne vode geopolitičke igre u ovom dijelu svijeta, a ni u Europi. Vode ih velike države.” Ugroza dolazi od migranata čiju je krizu izazvala upravo anglosaksonska geopolitika”, koja je u ovom dijelu svijeta takmac kineskoj i ruskoj. Lošu treba čuti i poslušati kao velikog znalca i iskusnog ratnika, to prije što hrvatsku paranoju mnogo više od migranata hrani naoružavanje Srbije koja kao agresor poražen u ratu “liječi svoje komplekse”. A liječi ih tako što nema područja i teme u kojima srbijanske elite i mediji ne uspoređuju Srbiju i Hrvatsku ustrajno pothranjujući animozitet tamošnje javnosti prema Lijepoj Našoj.

Petak 6. prosinca

Hrvatski termitnjak u Europskoj uniji

Večernji list piše o stalnom smanjivanju broja stanovnika, pa navodi procjenu Centra za longitudinalne populacijske studije – Hrvatska danas ima samo četiri milijuna stanovnika, ili točno 4,039 milijuna. Ni prije desetak godina stanje nije bilo dobro, ali je bilo puno bolje nego danas. Kolegica Dijana Jurasić piše kako se tada godišnje rađalo desetak tisuća djece više nego sada te napominje: “Podsjetimo da smo 2009. imali 44,5 tisuća rođenih, a onda je ulaskom u EU počeo strmoglavi pad broja rođenih i dramatičan porast broja iseljenih koji se procjenjuje do danas na oko 300.000”. Ako se svi – i građani i demografi i mediji i vlast na Pantovčaku i u Banskim dvorima – slažu da nam je gubljenje stanovništva najveći nacionalni problem koji prijeti nestankom Hrvata kao naroda, i ako je “ulaskom u EU počeo strmoglavi pad broja rođenih i dramatičan porast broja iseljenih”, koje smo to koristi imali od članstva u EU koje su sve vlasti od Tuđmanove smrti očekivale kao spas za Hrvatsku, a i danas se tako slavi? Neki termiti cijeli život nose golemu maticu od loga do loga, a to se čini i u hrvatskom termitnjaku – termiti nose golemog Plenkovića od obmane do obmane o EU.

VIDEO Predsjednički kandidati:

Video: Večernji list