Prije četiri godine, kada se Barack Obama borio za drugi mandat u Bijeloj kući, srednja klasa je još uvijek bila značajna i važna predizborna tema. Na svakom predizbornom skupu Obama je ponavljao da će se svim silama boriti za dobrobit i jačanje srednje klase i da će biti njezin ratnik.
Još prije četriri godine činilo se da obećanje o financijskoj i društvenoj injekciji toj klasi, koja je u dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata Sjedinjene Države pretvorila u najmoćniju ekonomiju na svijetu, donosi sigurnu pobjedu na izborima. No već tada to je bilo nategnuto jer su brojke jasno govorile da je bajka o moćnoj američkoj srednjoj klasi – stvar prošlosti.
Sezona predizbora za ovogodišnje predsjedničke izbore pokazala je da kandidati zaziru čak i od spominjanja srednje klase. Srednja klasa kao da je postala fraza bez ikakvog značenja, nešto što pod svaku cijenu treba izbjeći.
Kada je objavila svoju kandidaturu u travnju prošle godine, Hillary Clinton objavila je dvominutni videouradak u kojem nje u prvih minutu i pol uopće nije bilo. Bio je to kolaž snimaka – sredovječna gospođa koja uređuje svoj vrt, dvojica braće Latinoamerikanaca koji uspješno pokreću zajedničku tvrtku, mladi afroamerički par koji raspakirava kutije u svome novom, suncem obasjanom domu... Na kraju se pojavljuje Hillary i kaže: “Svakodnevni Amerikanci trebaju svoga predvodnika, a upravo ja to želim biti!” Srednju klasu nije ni spomenula.
Učinila je to namjerno! Njezin savjetnički tim kazao joj je da korištenje termina srednja klasa više nije poželjno zato što on više ne simbolizira stabilan i siguran život, već nešto dijametralno suprotno.
Termin srednja klasa postao je svojevrsni sinonim za gubitnike, za one koji ostaju bez posla, koji imaju dugove u kreditima i na kreditnim karticama, čija se djeca više ne mogu školovati a da ne nagomilaju dugove, niti započinjati samostalni život bez pomoći roditelja... Oni koji su nekada bili stupovi društva i koji su svojim radom i potrošnjom bili pogonski motor američkoga gospodarstva, političarima su postali uteg koji ozbiljno ugrožava njihove šanse da dođu do pobjede.
Stoga nije čudno da su američki mediji, pogotovo oni progresivnog usmjerenja, preplavljeni analizama kojima je zaključak jedinstven – srednja klasa na ovim izborima prestala je biti važna predizborna tema. Štoviše, ona je vrlo vjerojatno zauvijek potonula u ropotarnicu političke prošlosti. Zašto? Prvenstveno zato što američki politički establišmenti u posljednjih petanestak godina nisu dovoljno učinili da očuvaju integritet i snagu srednje klase, a oni koji dolaze nisu sigurni da na tom planu mogu nešto bitno učiniti.
Ni fraza “svakodnevni Amerikanci” nije zaživjela i već ujesen prošle godine iz predizbornog repertoara Hillary Clinton maknuta je riječ “svakodnevni” i ostali su samo Amerikanci. Bio je to vješt manevar koji je sve birače ubacio u istu kategoriju i obećao im bolji život.
Ni republikanac Donald Trump o srednjoj klasi u osnovi nikada nije govorio ozbiljno. Iako joj je u predizborima obećavao porezne olakšice, nakon njih se predomislio i to isto obećao onima koji su prešli čarobnu granicu i postali viša klasa.
O urušavanju srednje klase najbolje govore brojke – statistike iz 1971. godine pokazuju da je tada 80 milijuna odraslih Amerikanaca pripadalo srednjoj klasi, dok je njih 51,6 milijuna bilo ili iznad prosjeka ili ispod prosjeka po prihodima. Prije 45 godina prihodi obitelji koje su svrstavane u srednju klasu iznosili su 62 posto od ukupnih prihoda svih američkih obitelji, a prema istraživanju koje je prije dvije godine proveo Pew Research Center, te su obitelji u ukupnoj masi sudjelovale s 40 posto prihoda.
Temelj za izračun pripadnosti srednjoj klasi je prosječni prihod po kućanstvu, koji je u prošloj godini iznosio oko 54 tisuće dolara. Po definiciji, obitelj pripada srednjoj klasi zarađuje li između dvije trećine i dva i pol nacionalna prosjeka po kućanstvu, ili između 42 i 125 tisuća dolara.
No istraživanja su također pokazala da je taj prosječni dohodak pao u posljednjih 15 godina, a najznačajniji pad dogodio se nakon 2008. godine. Po logici stvari, niži prag trebao bi donijeti povećanje broja obitelji koje ulaze u tu klasu, no to se nije dogodilo.
Nekoliko procesa bacilo je američku srednju klasu na koljena, a pogotovo nižu srednju klasu. U toj skupini vrlo je značajan broj onih koji su u posljednjih 15 godina izgubili radna mjesta koja su bila solidno plaćena i koja su im omogućavala relativno siguran i udoban život.
Taj je proces započeo u prvom madatu Georgea Busha koji je, pojednostavljeno rečeno, omogućio masovnu selidbu američkih radnih mjesta u zemlje u kojima je za krupni kapital i tvrtke cijena rada bila višestruko niža.
Oni koji su tada izgubili posao, više nikada nisu uspjeli naći novi posao koji je isto ili barem slično plaćen, već su sve to bila radna mjesta s puno nižim plaćama, što je nekadašnje pripadnike srednje klase gurnulo u nižu klasu ili pak u klasu siromašnih koji žive uglavnom od socijalne pomoći ili privremenog rada. Drugi proces koji je uvelike srezao krila jednom dijelu srednje klase je tzv. outsorcing.
Prema istraživanju Pew Research Centera, u vrlo velikom broju urbanih područja ta niža i sirotinjska klasa narasle su na više od 40 posto stanovništva. Istodobno, i na gornjoj granici događale su se promjene – tako je, primjerice, u sredinama u kojima većina dohotka dolazi od proizvodnje energenata i energije, određeni postotak više srednje klase prešao gornju granicu i ušao u razred bogatih. Od 229 urbanih sredina koje je obuhvatilo istraživanje, u njih oko 170 zabilježeno je bujanje niže klase, ali i povećanje više klase.
U velikim urbanim sredinama poput New Yorka, Los Angelesa ili San Francisca, pokazala su istraživanja, jako su narasle niža i viša klasa, a upravo srednja klasa svedena je na minimum. No na užem području Detroita, koji je nekada bio ponos američke autoindustrije, dogodilo se to da je prosječni dohodak po kućanstvu pao na samo 26 tisuća dolara te da trećina (uglavnom crnačkog) stanovništva koje je ostalo u gradu živi ispod granice siromaštva, a da ostali jedva ulaze u nižu klasu.
Pitate se gdje su nestali boljestojeći. Oni su se u razdoblju od 2000. do 2010. iselili iz grada i naselili u široj urbanoj zoni u kojoj prosječni dohodak po kućanstvu doseže i do 150 tisuća dolara. Upravo to područje je četvrto po bogatstvu u SAD-u. To je u osnovi visokorazvijena i arhitektonski izuzetno atraktivna oaza rezervirana za bogate. Oni koji tu žive ne žele da njihov porezni dolar odlazi u uže gradsko područje koje je postalo zona sumraka.
U trenutku kada je grad Detroit bankrotirao, netko je napisao da se to nikada ne bi dogodilo da je to bogato šire gradsko područje pristalo da njihovi porezni dolari idu i u sam grad Detroit. Tako je Detroit postao primjer jezivog raslojavanja, ali i primjer stanja u kojem nema nikave društvene solidarnosti koja je bila jedan od temelja velikog američkog gospodarskog buma nakon Drugog svjetskog rata.
No većina analiza koje su u posljednjih nekoliko mjeseci objavili američki mediji ipak 2008. godinu uzima kao ključnu prekretnicu za američku srednju klasu. Tada je na vidjelo izašla činjenica da se upravo srednja klasa davi u dugovima koje je nakupila kako bi više ili manje sačuvala svoj status. No te godine puknuo je prenapuhani bankarski mjehur, što je ujedno značilo i financijski slom za stotine tisuća američkih obitelji.
Ta se godina poklapa i s dolaskom Baracka Obame u Bijelu kuću. Iako je on obećavao da će sve svoje snage usmjeriti na otvaranje novih radnih mjesta i na poboljšanje statusa srednje klase, to mu nije uspjelo. Iako se u svome obraćanju o stanju države hvalio da je do kraja 2015. stvorio 14 milijuna radnih mjesta, podaci iz drugih izvora govore da se zapravo radi o 9 milijuna radnih mjesta.
Uz to, prosječna obitelj na početku njegova mandata zarađivala je 54.900 dolara, a na kraju njegova mandata zarađuje manje – 53.600 dolara, što je opet znak da je upravo srednja klasa osiromašila za tih 1300 dolara. Podaci pokazuju da su plaće na tim novim radnim mjestima uglavnom dosta niže od plaća na starim, sada zatvorenim radnim mjestima. U gotovo istom iznosu srednja je klasa osiromašila i tijekom mandata Georgea Busha. Za usporedbu, tijekom dva mandata Billa Clintona, godišnji dohodak prosječne američke obitelji povećan je za 7300 dolara!
Ovogodišnji predizbori pokazali su u kojoj je mjeri srednja klasa dodatno potonula. Bernie Sanders privukao je čak 40 posto birača Demokratske stranke. Do sada je bilo potpuno nezamislivo da netko tko sebe naziva socijalistom u SAD-u privuče toliko ljudi.
Njegov je uspjeh bio toliki da su mnogi to nazvali pobunom u kojoj su glavni sudionici bili upravo oni koji su u posljednjih 15 godina izgubili svoj status u društvu. Ili njihova djeca. Uspjeh je bio toliki da na kraju ni Hillary Clinton to nije mogla zanemariti. I republikanski kandidat Donald Trump zapravo je produkt toga procesa siromašenja. No njegov populizam puca na osiromašene, izrazito konzervativne bijele Amerikance koji u njemu vide tračak one stare Amerike u kojoj je sve moguće.
Zaključak je da se kritična masa birača zapravo nalazi u nižoj klasi i da je upravo to ciljana skupina koju treba pridobiti na svoju stranu. Možda će tih siromašnih do kraja godine biti još više – internetska stranica za osobne financije WaletHub objavila je da bi dugovi Amerikanaca do kraja ove godine mogli dosegnuti tisuću milijardi dolara ili opasnih 8500 dolara po kućanstvu.
Navode kako se ne radi o neodgovornoj potrošnji zato što se većina tih dugova odnosi na plaćanje školovanja djeci i zdravstvenog osiguranja, ali da mnogi nezaposleni koriste upravo kreditnu karticu kao sredstvo za preživljavanje. To su uglavnom obitelji iz niže ili srednje klase. Kada i taj balon pukne, srednja klasa mogla bi se dodatno urušiti a američko biračko tijelo dodatno podijeliti.
>> Izvješće o globalnom bogatstvu: Rast imovine lani je u Hrvatskoj znatno usporio