Svakom 18-godišnjaku štošta je na pameti. Kada riješi školske obveze, svaki slobodan trenutak provest će u izlascima, misliti na djevojke, sate i sate okupirat će ga društvene mreže, glazba s YouTubea, a bude li sreće, zanimat će se za kakav sport. No, Vinkovčanin Karlo Dujmić nije baš tipičan mladić, ni posve običan pripadnik svoje generacije.
On je kolekcionar, autor izložbe “Specijalna policija u Domovinskom ratu“, u srijedu navečer otvorene u Zagrebu, koja obuhvaća originalne prikupljene eksponate, znakovlja i odore pripadnika specijalnih jedinica policije iz Domovinskog rata. Karlo ih je brižljivo prikupljao posljednjih šest godina. Postav njegove izložbe čini stotinjak komada oznaka, izložene su tri kompletne odore i jedna djelomično kompletna, kao i košulje, jakne i kape, mahom beretke. Dakako, to nije ni izbliza sve što Karlo posjeduje pa je u Domu specijalne policije izložen tek dio njegova blaga. Kako se uopće “inficirao” ratnim memorabilijama?
Ljubav prema domovini
– Prije svega, pokreće me ljubav prema domovini – kazao je ovaj srednjoškolac, bez razmišljanja. Dakako, presudnu ulogu za takvu motivaciju odigrali su njegovi roditelji: otac Tomislav, pripadnik 109. s kojom je ratovao u Nuštru, pa se potom priključio 3. i 5. gardijskoj brigadi te majka Jasenka, djelatnica policije od 1995. do 2016. godine.
S obzirom na to da je tata gardist, a majka policajka, kako to da njegova izložba tematizira specijalce?
– Zato što je u Domovinskom ratu sve počelo sa Specijalnom policijom, još od “balvan-revolucije” tijekom koje je na Plitvicama poginuo Josip Jović. Tu su i naši redarstvenici pobijeni u Borovu Selu. Ne smijemo zaboraviti tu 1991., kada su specijalci odigrali presudnu ulogu. Specijalci su, jednostavno, specijalci, jedni i jedini – kaže Karlo, dodajući kako je u svojoj kolekciji želio imati eksponate iz cijele Hrvatske. A u tome je uspio bazirajući se upravo na Specijalnu policiju, jer nema pedlja zemlje koji 90-ih nisu branili.
Eksponate prikuplja, kako kaže, od malih nogu.
– S obzirom na to da sam dijete branitelja, po kući se uvijek mogla naći nekakva kapa, jakna, košulja, nekakav predmet. Znate sigurno za onu sklonost djece da se igraju rata, pa onda uzmeš tatin prsluk, ujakovu kapu i tako to krene. Samo, ja sam sve te predmete čuvao, a k tome sam u trećem razredu osnovne škole bio na jednoj izložbi ratnog znakovlja u Vinkovcima i početkom petog razreda osnovne škole sve me to počelo snažnije zaokupljati. Počeo sam skidati oznake s tatinih košulja, a mamini kolege iz policije su mi slali neke svoje predmete – kaže Karlo.
Ubrzo je otkrio Facebook-grupu “Hrvatsko ratno znakovlje” koja okuplja kolekcionare iz cijele zemlje. Tako je doznao i da postoje brojni sajmovi koje je počeo pohoditi. Kada se obitelj 2016. iz Vinkovaca doselila u Zagreb, počeo je posjećivati sajam antikviteta na Britanskom trgu i popularni Hrelić te počeo širiti kolekciju i kontakte, kupovati, mijenjati, upoznavati kolekcionare.
– Ipak, ponajviše eksponata za moju kolekciju stiglo je iz obiteljskog kruga ili kruga naših prijatelja. Dosta toga je poklonjeno, ali puno sam i uložio. Kada bih zbrajao, mislim da bih mogao kupiti manji auto. Što je predmet rjeđi, to je vrijednost veća. No, ne bih navodio pojedine cifre jer ne bih želio da ljudi misle da ako neki predmet košta manje, da je ta postrojba manje vrijedna. Ima oznaka koje sam jako puno platio, nekoliko stotina eura samo za jednu. Nekome je to komad platna, a meni je to... sve. Zato ne volim govoriti o materijalnoj vrijednosti jer je moja zbirka za mene neprocjenjiva – kaže Karlo koji je svaku kunu svoga džeparca potrošio na svoju kolekciju.
Financijski mu pomažu roditelji, a otkako je prije nekoliko mjeseci počeo raditi u fotostudiju, pridonosi i sam. Također, zarađuje pomažući ocu informatičaru koji radi u IT sektoru. Dakako, Tomislav Dujmić se i ne trudi sakriti roditeljski ponos.
– Moram pohvaliti svog sina koji je praktički samostalno sakupio svoju zbirku. Kada smo uočili da je zainteresiran i kada smo vidjeli koliko je zagrizao za skupljanje znakovlja iz Domovinskog rata, priskočili smo u pomoć, kao i naši prijatelji, trudeći se svim snagama i silama da oplemeni svoju kolekciju. Također, na našem području puno je bivših specijalaca pa je lakše pronalazio eksponate. Poslije je sam sklapao poznanstva s kolekcionarima i došao do ovih rezultata danas. Sretan sam što svojim radom pozitivno utječe na svoju okolinu, na mlade. Bolje da se bave hobijima nego kojekakvim porocima koji ih okružuju – govori tata Tomislav Dujmić.
Uistinu, kako njegovi vršnjaci, pitamo Karla, gledaju na taj jedinstven i poseban hobi?
– I ja kao i moji prijatelji izlazim u kafiće, imam Instagram i Facebook i “ovisnik” sam o pametnom telefonu, samo što ga ja koristim za neke druge svrhe, prije svega edukativne i informativne, vezano uz moj hobi. Inače, ne govorim puno o svemu tome, ne gnjavim svoje prijatelje, oni znaju čime se bavim. Ali što se tiče šireg kruga ljudi, držim sve to za sebe jer ne znam kako bi tko reagirao. Naime, moja generacija smatra da se o Domovinskom ratu ne treba govoriti jer je to vrijeme bilo i prošlo. I zato je cilj izložbe približiti Domovinski rat mojoj generaciji i budućim generacijama jer ono što su nama ostavili stariji, to mi trebamo sačuvati za one koji dolaze iza nas. Ne smijemo zaboraviti da su naši djedovi, očevi pa i majke stvarali domovinu – kaže Karlo, kojeg su na otvaranju izložbe, osim tate Tomislava i sestre Leonarde, došli podržati i školski prijatelji.
Dani kada se pisala povijest
Također, stigli su i predstavnici Vlade i Grada Zagreba: izaslanik ministra unutarnjih poslova Josip Mihaljević, Ministarstvo branitelja predstavljao je Dinko Tandara, a u ime zagrebačkog gradonačelnika izložbu je podržala Milena Suknaić iz gradskog Ureda za branitelje. Nazočnima se obratio i dopredsjednik Udruge specijalne policije, umirovljeni pukovnik Ivan Šimić.
– Premda je cilj izložbe promicanje vrijednosti Domovinskog rata i približavanje mladima, nama starijima to je prilika za prisjećanje na trenutke kada se ispisivala povijest – kazao je bivši specijalac Ivan Šimić, koji se u svome govoru prisjetio poginulih i nestalih suboraca. Svima njima izložbu je posvetio mladi Karlo Dujmić.
– San svakog kolekcionara je muzej: svi kod kuće imamo svoje male privatne muzeje i u tome uživamo. Osim izloženih eksponata iz povijesti Specijalne policije, kod kuće imam još puno stvari vezanih uz 3. i 5. gardijsku brigadu, koje su s vinkovačkog područja, ali nađe se podosta toga iz svih dijelova Hrvatske. Svaki dan pregledavam eksponate, ali sanjam kako će to gledati i šira javnost. Osobito stoga što je toliko toga da više nemam ni dovoljno prostora, planiram u dogledno vrijeme otvoriti muzej. Hoće li biti u privatnom prostoru ili ćemo apelirati na grad, vidjet ćemo. Ja bih volio da bude u mojim Vinkovcima, koji su jako stradali u Domovinskom ratu – kaže Karlo Dujmić.
Dok ne dosanja san o muzeju, izložba u Domu specijalne policije (Trg žrtava fašizma 1), otvorena je radnim danima do 25. studenog. Vrijedi je pogledati!
navodno još traži uniformu koju je nosio plenković u ratu