Potpredsjednik srpske vlade i predsjednik Nacionalnog savjeta za suradnju s Haaškim tribunalom Rasim Ljajić izjavio je agenciji Tanjug da je tim pravnih stručnjaka koji će zastupati Srbiju na Međunarodnom sudu pravde u Haagu na hrvatsku tužbu za genocid spreman i izjavio: "Naš domaći pravni tim duži niz godina radi na tome, a imali smo i ranija iskustva u ovoj oblasti".
Dodao je da je sada kasno za izvansudsku nagodbu, ali sudska rasprava "nije najgora solucija za Srbiju – jer će konačno jedna faza bivše jugoslavenske krize i srpsko-hrvatski odnosi dobiti svoj epilog na sudu" i "sudski rasplet omogućit će da na novim osnovama počnemo graditi odnose u regiji".
Ljajić ne očekuje nikakvu katarzu na kraju tog postupka i misli da se pomirenje mora "dogoditi u srcima i glavama ljudi" te kako "nisu dovoljne isprike političara ili brojni sporazumi između država".
– Na žalost, još su svježe posljedice ratova. Imamo situaciju iz Vukovara koja nas podsjeća da još postoji snažan nacionalizam i antagonizam prema drugom i drukčijem. Ćirilica je problem koji je podignut na razinu najvećeg političkog i državnog problema u Hrvatskoj i sama ta činjenica govori da mi još nismo odmakli u tom procesu pomirenja, što god pojedinačno političari o tome govorili – rekao je Ljajić i dodao kako se, "kada se zagrebe po površini, još vide svježe rane i posljedice ratova".
Dodao je i da je to što se "događa u Vukovaru zapravo paradigma stanja svijesti i duha u jednom društvu, ali i upozorenje i poruka koju trebamo shvatiti svi – proces pomirenja jako je dug i težak, događat će se to i idućih nekoliko godina i desetljeća te nije dovoljno da predsjednici država i premijeri međusobno idu u posjete i potpisuju sporazume".
– Potrebno je puno više, a prije svega da protekne izvjesno vrijeme, da gospodarstvo u obje države postane apsolutni prioritet, da ljudi počnu bolje živjeti, da se obje države nađu u EU, prihvate europske vrijednosti... i tek nakon toga možemo govoriti o uspješnijem procesu pomirenja nego što je danas. Mi smo, nažalost, još na početku tog procesa – zaključio je Ljajić.
Zašto mediji s one strane nikad nisu objavili koliko je pijanih rezervista ostavilo glavu na Vukovarskom ratištu, ili još bolje, koliko je četnika ostavilo bradu u Republici Hrvatskoj ? U Hrvatskoj ljudi znaju zašto su poginuli vojnici koji su se branili, ali da li ljudi u srbiji i crnoj gori znaju gdje su i zašto su izginuli njihovi " oslobodioci "???