Ako je mogao Mate Rimac, mogla je i hrvatska Vlada

Dan nakon što je mladi hrvatski inovator predstavio automobil budućnosti, najbrži i za prosječnog vozača svakako najluđi automobil na svijetu, ukupna hrvatska politika stavljena je među tri najlošije ekonomske politike u Europskoj uniji! U Bruxellesu kažu da je Hrvatska najslabija od svih članica EU po ispunjavanju mjera koje je sama najavila, najdulje je bila u krizi, a sporo se kreće i u okruženju čvrstog rasta okolnih gospodarstava.

Toliko sporo da se oprezna Austrija uplašila da će ih preplaviti hrvatski radnici, kao što se svojedobno bogati dio Europe bojao došljaka iz mnogoljudnije Poljske ili Rumunjske, te će nam produljiti radne dozvole. Bilo bi lijepo kada bi se uspjeh Mate Rimca, slično kao i rezultati trofejnih domaćih sportaša, mogli pripisati poticajnom okruženju, zdravoj klimi koja iz ljudi izvlači najbolje i gura ih do maksimuma, no svatko iole upućen u domaće prilike zna da to nije tako. Hrvatska je utonula u sivilo iz kojeg tu i tamo bljesne poneki daroviti pojedinac, no velika većina stagnira, nazaduje ili pak odlazi iz zemlje. Gotovo tri pune godine Hrvatska se bavila izborima, smjenama premijera i ministara, preslagivanjem većine, izmišljanjem novih ministarstava, biranjem uprava javnih poduzeća, a to nije okruženje u kojemu može isplivati kritična masa zanesenjaka poput Mate Rimca koji bi donijeli preokret.

Agrokor se također sručio u krilo vlasti slučajno te se i s njime traljavo nosi, kao i s novcem koji je zemlji stavljen na raspolaganje iz europskih fondova. Za njegovo povlačenje potrebna je dobra organizacija s vrha, a nje nema ni na razini države ni u glavnom gradu, koji je trebao biti lokomotiva za ostatak zemlje. Zar se deseci konzultanata koji su se sjatili oko Agrokora nisu mogli angažirati da se pripremi desetak dobrih projekata, kad već ne ide drukčije? Na najtužniji mogući način pokazuje se da nije problem novac, problem su ljudi, politike, institucije – sve ono što se loše radilo četvrt stoljeća i što zemlju vuče natrag.