Građevinci, projektanti i arhitekti ovih su dana najtraženija zanimanja, kako na terenu među stradalim ljudima i zgradama tako i u medijima pa je gost RTL Direkta Josip Atalić, profesor s Građevinskog fakulteta u Zagrebu i koordinator pri Hrvatskom centru za potresno inženjerstvo, dakle čovjek koji sa svojom ekipom odmah ide na teren u procjenu statike oštećenih zgrada kako ne bi došlo do novih urušavanja i novih tragedija.
U Direktu je govorio kakva je zadnja procjena s terena, koliko je zgrada oštećeno te koliko će se morati potpuno srušiti.
"Odmah bi se morao zahvaliti svim inženjerima koji su izašli na teren ovih dana. Obavili smo preko 7000 procjena i imamo sve veći broj prijava. Prešli smo 21.000 prijava pa ćemo morati zapeti i dalje", rekao je Atalić.
Na pregled objekta smiju doći samo po prijavi.
"Tako je. Da ne bi imali pravnih problema, građanin kad se prijavi preko aplikacije to se nama pojavi na karti u aplikaciji. Taj sustav funkcionira izvrsno", izjavio je Atalić.
Pojasnio je i što točno ulazi u njihovu nadležnost.
"U rušenje mi ne ulazimo. Koncentrirani smo na uporabljivost zgrada. Nudimo svoju stručnost na pomoć građanima i institucijama da procjenimo je li u zgradama sigurno živjeti, posebice u ovom razdoblju naknadnih potresa", poručio je Atalić.
Procjene za prošlotjedni potres gore su nego za onaj u Zagrebu.
"Nažalost, puno lošije nego u Zagrebu. Već smo na oko 20 posto crvenih zgrada od 7000 pregledanih, kako se to voli reći, dok smo u Zagrebu imali oko pet posto, to dočarava stvar", izjavio je Atalić.
Pojasnio je i kako ljudi reagiraju na informaciju o oštećenjima.
"Svaka pukotina je najveća na svijetu i građani uvijek brinu trebamo li prvo doći kod njih na pregled ili kod susjeda. To je nešto za što mi nismo trenirani, na taj pishološki pristup, da utješimo građane, a to nam uzima pola vremena. Zato su ovi pregledi jako teški i naši inženjeri mogu izdržati tjedan dana i nakon toga moraju na odmor", poručio je Atalić.
Samo što u Petrinji jedna kuća znači jedna obitelj, a u Zagrebu jedna kuća znači šest do osam obitelji. Neka mi oproste svi koji se sa mnom ne slažu, ali odnos prema Zagrebu je nama Zagrepčanima već pomalo gadljiv. Još malo pa će godišnjica “našeg” potresa a još nitko, osim naravno nas samih, nije ni prstom makao. Mi valjda nismo u Hrvatskoj.