Stečaj Mađarske razbudio Horthyjeve sljedbenike

Iako je zabranjena 2009., već dvije i pol godine ekstremni nacionalisti Mađarske garde održavaju skupove sjećanja na “tragični” sporazum iz Trianona kojim je 1920. “velika Mađarska” izgubila svoje “povijesne zemlje” – među kojima i Hrvatsku. Uspoređuje ih se s Hitlerovim smeđekošuljašima i mađarskim fašistima iz 40-ih, za sve su im krivi “drugi”, ponajprije Romi i Židovi, a stranka krajnje desnice Jobbik, iz čijeg je okrilja garda i potekla, ljetos je na izborima za Europarlament dobila tri zastupnika. Kada stranka poput Jobbika uđe i u nacionalni parlament, građanskoj demokraciji zvoni na uzbunu, a Mađarskoj doista žestoko zvoni jer je na parlamentarnim izborima prije nekoliko dana Jobbik osvojio 17% glasova, samo 2% manje od socijaldemokrata.

Jaroslav Pećnik, voditelj HHO-a iz Osijeka, ne dvoji da je procvatu rasističke i ekstremne nacionalističke retorike Jobbika vrata otvorio nedavni ekonomski kolaps Mađarske zbog kojega joj je zaprijetila sudbina slična Grčkoj.
– Inicijalna kapisla bila je država u stečaju, strašan pad standarda i rast nezaposlenosti – kaže Pećnik i podsjeća da su se Mađari tijekom 90-ih uvelike nadali da će se štošta promijeniti nabolje.
– Dobili su formu demokratskog društva, ali od toga nisu imali nikakvu korist. Svaka vlada donijela je samo novi pad, a ako bi do nekog rasta ipak došlo, to se ubrzo naplaćivalo u obliku novog pada – komentirao je on za Obzor.

Neki kriminalci su OK!?

Urednik na Radio Budimpešti Andrija Pavleković objasnio je da je u prvom valu privatizacije u zemlju ušao strani kapital koji nije otvarao radna mjesta.
– Sve je privatizirano. Naglo su poskupjeli energija, struja, gorivo, komunalije. Sve su te tvrtke, pa i one od strateškog interesa, danas u rukama stranaca. U jednom trenutku socijalni bunt prerastao je i u vandalizam – prisjetio se Pavleković zapaljenih ulica i nereda koji su tijekom rujna i listopada 2006. potresali Budimpeštu. Povod je bila objava audiosnimke privatnog razgovora i priznanja tadašnjeg socijalističkog premijera Ferenca Gyurcsanyja da “su zaj...li kao nijedna druga zemlja u Europi” i da on, premijer, “svom narodu laže već četiri godine”. Gyurscanyjeva vlada ipak je uspjela pregrmjeti i drugi mandat, ali po cijenu pada BDP-a od 6,4% u 2009., skoka nezaposlenosti na 11,1%, smanjenja plaća i rasta inflacije forinte. Posljedica je bila katastrofalni poraz i samo 19% glasova socijalista na izborima, koje je očekivano poharao konzervativni Fidesz Viktora Orbana sa 53%. No, dok su rezultati ljevice i desnice centra bili očekivani, sve je iznenadio prvi ulazak Jobbika u parlament na velika vrata s najmanje 56 zastupnika. Šokirani su ostali i konzervativci, a još više socijalisti.

– Sve što se događalo od prvih demokratskih izbora odrazilo se na ove izbore. Milijun je ljudi bez posla, a država se politički podijelila na ljevicu i desnicu, no to je igra i retorika politike, iako obične građane zanimaju samo uvjeti života, plaće, zdravstvo... – tako danas vidi Mađarsku Ivica Đurok, profesor sociologije i politologije sa Sveučilišta u Pečuhu, koji ističe da je Mađarska jedna od rijetkih zemalja u regiji koja je strani kapital propustila bez ikakve kontrole. Osnovan 2003., Jobbik se polako pripremao ugrabiti priliku za svoj politički uzlet i konačno ju je dočekao.
– Ultradesničari iz Jobbika našli su Rome kao dežurne krivce. Kažu da je na njih u 10 godina potrošeno više od 100 milijardi forinti (380 milijuna eura), a predrasude prema Romima su i inače velike, posebno u doba krize – kazao je Đurok koji ekstremizam posebno raskrinkava na jednom primjeru.
– Jobbik kaže: “Trebamo riješiti romski kriminal!”. Znači, ne kriminal kao takav, nego kriminal s nacionalnim predznakom.

O čemu je riječ pokazuju izvještaji Amnesty Internationala koji od kraja 2008. upozorava na napade na Rome. Bilo je i ubojstava, a Mađarsku proziva i EU. Uza segregaciju i nemogućnost da Romi nađu posao, ne čudi što se Romi izbjegavaju etnički izjasniti. I Đurok i Pećnik smatraju da je od 10 milijuna građana Mađarske, Roma danas do milijun, iako ih se tako izjašnjava samo 190.000. U pokušaju da se socijaliziraju, oni tvrde da su Mađari, a zabilježeno je i osnivanje hrvatske općine tamo gdje Hrvata – nema.

Tuga zbog zemlje koja je sve manja

– Iako je Ustavni sud zabranio Mađarsku gardu, na njezinim se skupovima okuplja po 50.000 ljudi. Ikonografija im je ona sljedbenika Miklosa Horthyja (kvislinga iz 40-ih), a policija ih se ne usuđuje suzbiti zbog prijašnjih sukoba nalik onima iz 30-ih u Njemačkoj – kaže Pećnik koji, kao i Đurok, dio uzroka vidi u mađarskom kompleksu zbog Trianona 1920.
– Mađarska je otad gubila teritorije, gotovo petina Mađara živi izvan Mađarske. Imaju osjećaj tjeskobe, povijesne nepravde. E, tu dolazi Jobbik koji govori da trebaju vratiti Mađarsku i da su žrtve međunarodnih zavjera. Klasična desna retorika o židovsko-masonskoj zavjeri – objašnjava Pećnik, koji “šašave ideje” Jobbika, kao i Đurok, ne smatra provedivima.

Opasnost ipak leži u tome što će se Jobbiku, ako gospodarski plan premijera Viktora Orbana podbaci, otvoriti latentno ksenofobno biračko tijelo Fidesza te možda dosegne i dvostruko veću podršku. Usto, Fideszu je potrebna većina od dvije trećine za donošenje proračuna. Pećnik smatra da Orban nema dovoljno hrabrosti za potrebne reforme, iako će Mađarska dobiti 20 milijardi dolara zajmova, dijelom i zbog Jobbika koji zapad ne miriše. Iako Pećnik Orbana ne smatra rasistom, on ističe da su do 2006. Orban i vođa Jobbika Gabor Vona potajno surađivali te da je Vona rođen sa slovačkim prezimenom kao Gábor Zázrivecz, slično sindromu Šešelja ili Hitlera. Ipak, Vona ne odaje sliku zapjenjena manijaka nego vrlo inteligentnog čovjeka, ali sa šašavim idejama o Nietzscheu, Atili (Hunu) i poklonicima Hitlera, kaže Pećnik. Đurok pak kaže da se Mađarska nije suočila sa svojom prošlošću, a o tome što ako Orban doista ne uspije oporaviti zemlju, a Jobbik to iskoristi za svoj daljnji rast, zaključuje:
– Tada bi došlo do pogroma. Ali, Orban valjda neće poludjeti i otvoriti taj prostor Jobbiku.