Prvi građevinari, ljudi koji su izišli doslovce iz pećine, bili su prisiljeni koristiti ekološke materijale za gradnju svojih nastamba. Zeleni praarhitekti tada su razmišljali kako se zaštititi od vjetra, kako najbolje iskoristiti ono što im priroda daje, kako okrenuti nastambe prema jugu... U međuvremenu, uz komociju i zavedenost tehnologijom, zaboravili smo na osnovne postulate suživota s prirodom.– Sami smo sebe doveli u opasnost proizvodeći tolike količine energije. Nastavimo li, globalna temperatura će se do 2050. povećati za više od dva Celzijeva stupnja, a to će pokrenuti automatski proces zatopljavanja koji više neće biti moguće zaustaviti – kaže zagrebački arhitekt Gordan Cmrečki. Zašto arhitekt upozorava na to?
Mali energetski trag
– Nigdje se ne može tako jednostavno, brzo i jeftino uštedjeti kao u zgradarstvu. Najveći je potrošač energije, smanjenje je najjeftinije i tehnologija postoji. Čak i cijena može biti prihvatljiva, odnosno ne treba nužno izdvojiti više novca nego za standardnu gradnju. Osim same uštede energije, zelena arhitektura promovira i upotrebu prirodnih materijala, ekoloških principa i obnovljivih izvora energije. Najbolja vijest za investitora je što zelena arhitektura može biti čak i povoljnija od klasične gradnje. U Zagrebu je izvedena niskoenergetska kuća građena s drvenom konstrukcijom, toplinski izolirana celulozom, s podnim grijanjem koje se napaja iz solarnih kolektora i kamina na drva. Cijelim se sustavom upravlja i nadzire pametnim telefonom preko interneta, a cijena gradnje niža je od 600 eura po kvadratu – dodaje Cmrečki. Hrvatska se obvezala europskim direktivama da će do 2018. sve javne zgrade, dakle škole, vrtići i uprave, morati biti nula energetske, a od 2020. sve koje će biti nove. Treba znati da danas ima zgrada koje troše i više od 400 kWh.
Suština je zelene arhitekture, tvrdi struka, kako ostaviti što manji energetski trag i živjeti u prirodnom okruženju, a razmišlja se od početka, od prostornog planiranja. Smjerovi ulica i prostori moraju biti povoljni za takvu gradnju, a puno toga ovisi i o mikrolokaciji.– Stambeni prostor treba urediti tako da koristi sve potencijale, sunčane zrake, prirodnu toplinu ili eventualne podzemne vode. Kod organizacije prostora postoje pasivni sustavi za korištenje energije, pomoću kojih se bez korištenja struje dobiva maksimum. Primjer su staklenici otvoreni prema suncu ili prirodna ventilacija. Kod aktivnih sustava tu su posebni izmjenjivači topline, odnosno niskotemperaturni sustavi zagrijavanja koji rade na oko 35 stupnjeva, za razliku od klasičnih na čak 80 stupnjeva. Danas kotao na pelete ili drvnu sječku stoji isto kao i kotao za plin – upozorava Cmrečki. S time, da biste koristili plin, morate platiti priključak od 15 tisuća kuna i ovisni ste o budućim dizanjima cijena plina, nestašicama, ali i političkim odnosima dobavljača, jer ga mi Hrvati ne proizvodimo za sebe.– A drvenu sječku ili pelete kupite u trgovačkom centru i uštedite deset posto. Autonomni ste i čuvate okoliš. Kod suhe gradnje, oni vičniji mogu i sami sudjelovati u gradnji, a kasnije je mogu demontirati, prodati pa čak i preseliti. Materijali, celuloza i drvene grede, čak se nakon demontaže kuće mogu prodati po nabavnoj cijeni. Prirodni materijali su jeftiniji i imaju širok spektar primjene. Beton je, tvrdi struka, energetski među najlošijim ekološkim i energetskim materijalima – upozorava i dodaje.– Drvo je prirodan materijal, obnovljiv, zdrav i može se ponovo koristiti, reciklira se sto posto, a beton nula posto.
On se ne može izbjeći u gradnji nebodera, ali sve zgrade do trokatnica pa čak i više mogu se graditi od drveta. Na papiru, gradnja obiteljske kuće od sto četvornih metara sa svim instalacijama i završnim oblogama prema takvim projektima stajala bi od 50 do 65 tisuća eura.Mogu li se i postojeće zgrade napraviti zelenima?
Grijanje okoliša
– Primjer je neboder iz Novog Zagreba koji troši golemu energiju. Prvo, stanari bacaju novac svake godine za zagrijavanje okoliša. Investicijom u novu toplinsku ovojnicu, mislim na izolaciju i prozore, dugoročno bi se uštedjelo, ali bi se aktivirala čak tri sektora. Banke koje imaju višak kapitala dale bi kredit stanarima, a oni angažirali građevinare koji su danas bez posla. Ušteda bi bila i te kakva, a cijelo bi vrijeme kvalitetnije živjeli – dodaje Cmrečki. Naš sugovornik ušao je nedavno u politiku, zajedno s bivšom ministricom Mirelom Holy kao član predsjedništva njezine stranke Orah.
– Ta stranka kao bitan segment u svom djelovanju ima proaktivno djelovanje kroz gospodarstvo, građane, kvalitetu života i financijski sektor. Kada bi država propisala da se zgrade na taj način moraju obnavljati, zaposlili bismo ljude, čak bi ih i nedostajalo na tržištu rada. Umjesto da završava u inozemnim tvrtkama od kojih kupujemo energiju, novac bi ostao u Hrvatskoj. Ne treba strahovati od alternativnog pristupa arhitekturi. Zdravije je živjeti, održavanje je jeftinije, gradi se po istoj cijeni, ali brže. Vrijeme je novac, vani se planira tri godine, da bi se gradilo jednu godinu. Kod nas se planira godinu dana, pa se zida 10 godina – zaključuje Cmrečki.
Pasivna kuća je danas vrhunski standard energetski efikasne gradnje. Jedna od ključnih značajki pasivnih objekata je korištenje raspoložive energije, tj. osnovni princip pasivnog objekta je minimiziranje gubitaka topline korištenjem prirodne ventilacije, solarne topline i učinkovite izolacije. Unutar objekta se održava ugodna klima bez mehaničkih sustava grijanja i hlađenja; kuća sama sebe grije i hladi i zbog toga je „pasivna“. Standardi smanjenja potrošnje energije zahtjevaju promjene u pristupu izgradnji, dizajnu i konstrukciji. Ove promjene ne moraju nužno značiti da će se troškovi izgradnje objekta višestruko povećati. Troškovi nisu prekomjerni sve dok pažljivo razmišljamo o orijenaciji i dizajnu kuće. Svi dizajneri pasivnih objekata preporučuju orijentaciju kuće prema jugu, što manje vanjskih vrata, jednu stranu krova okrenutu prema jugu zbog kolektora, gradnju prizemnica... U odnosu na konvencionalno izgrađene objekte iste površine, pasivna kuća može sačuvati i do nevjerojatnih 90% više energije. Stoga, smanjeni troškovi energije, mogu u vrlo kratkom vremenu isplatiti malo skuplju gradnju (prema procjenama, gradnje pasivne kuće je oko 15% skuplja nego gradnja konvencionalnog objekta iste površine) i objekti su na duže vremenske periode mnogo isplativiji nego „obični“.